“Cigareta – loš prijatelj!”
Obilježavanjem Svjetskog dana nepušenja želi se poslati jasna poruka o tome koliko je pušenje duhana opasno za zdravlje pušača, sve one koji su u većoj ili manjoj mjeri izloženi utjecaju duhanskog dima kao i za društvo u cjelini. Zbog lake dostupnosti i nedovoljno snažnog kritičkog stava društva i pojedinca prema pušenju duhana, ono unatoč nizu zakonskih promjena i postupanja dominira scenom rizičnih ponašanja. Navedeni razlozi nisu dovoljni da bi se u potpunosti shvatio fenomen pušenja duhana.
Djelovanje nikotina na mozak drugačije je od djelovanja ostalih sredstva ovisnosti. Nikotin ne mijenja značajno misaone funkcije pa time ni ponašanja pušača koja zadržavaju relativnu stabilnost. S druge strane na unutrašnjem planu se vrlo brzo i intenzivno počinju odvijati procesi razvoja ovisnosti.
Konzumacijom alkohola ili bilo kojeg drugog psihoaktivnog sredstva naša svijest, svi misaoni procesi pa time i ponašanja bit će u većoj ili manjoj mjeri izmijenjeni. Sva sredstva ovisnosti konzumentima “šalju znakove upozorenja” o rizicima po njihov psihofizički integritet u koliko nastave s konzumacijom. Izostankom ovakvih ekspresija kod pušenja duhana lakše se otvara put za nastavak konzumacije. Potrebno je naglasiti kako svi pušači nastavljajući pušiti osim ovisnosti o nikotinu počinju graditi nova, čvrsta ali kriva uvjerenja o sebi i sredstvu ovisnosti. Ovako stvoreni misaoni konstrukti udaljavaju pušače od donošenja odluke o prestanku pušenja. Neka od krivih uvjerenja su kako pušenje duhana pomaže u suočavanju sa stresom, dosadom, poboljšava koncentraciju, život čini ispunjenijim i zabavnijim i sl.
Prestanak pušenja puno je više od gašenja zadnje cigarete i uspostavljanja apstinencije. On pretpostavlja izgradnju novih, zdravih životnih navika koje će postati sastavni elementi novog nepušačkog stila života. Bez takvih promjena neće biti moguća stabilna i dugotrajna apstinencija. Neke od tih navika su: šetnja, tjelovježba, pijenje vode, izbjegavanje radnji koje su snažno povezane s pušenjem duhana kao npr. pijenje alkohola, zadržavanje za stolom nakon objeda, sjedanje na svoja omiljena “pušačka mjesta” i sl.
Do sada je održano sedam grupa Škole nepušenja u kojima je ukupno bilo 70 polaznika. Rezultati pokazuju da je temeljni petodnevni program odvikavanja od pušenja vrlo poticajan jer i do 50% polaznika uspostavlja apstinenciju. Ovako visok postotak ne znači i dugotrajnu apstinenciju za sve one koji su je uspostavili. O točnim brojčanim podacima je teško govoriti jer procesi promjena ovisničkih ponašanja pokazuju veću nestabilnost od promjena ponašanja koja nisu ovisnička. Proticanjem vremena od završetka petodnenvnog programa ovo se potvrđuje kod određenog broja polaznika koji su prestali pušiti. Ono što je bitno naglasiti je da svi polaznici Škole nepušenja odlaze s “paketom” znanja i vještina kako prestati pušiti, a stečena znanja mogu koristiti u bilo kom trenutku.
U školi nepušenja pušači dobivaju znanja i vještine kao i podršku potrebne za prestanak pušenja. Kroz razgovore, savjetovanja, informiranja i povratne informacije, svim polaznicima se pruža mogućnost za rad na sebi jer je on neizostavan dio “transformacije” od pušača do nepušača. Objektivnijom samoprocjenom umanjiti će se ili eliminirati osjećaj bespomoćnosti izgrađen na krivim uvjerenjima u kojima se osobni kapaciteti umanjuju i obezvrijeđuju dok se cigareti pripisuje gotovo nadnaravna moć. Boljim uvidom u nutrašnje procese te kvalitetnijim upravljanjem osjećajnim stanjima potaknuti će se motivacijski procesi potrebni za promjene ponašanja.
Sve navedene promjene potrebno je napraviti u što kraćem roku jer “cigareta brzo uzvraća udarac” kada pušač počme razmišljati o prestanku pušenja ili je odluku o tome već donio. “Ne možeš bez mene”, “Bit će ti jako teško”, “Više ništa neće biti dobro kao prije”, “Imali smo toliko sretnih zajedničkih trenutaka”, “Ja sam bila uz tebe u najtežim trenucima”,….. neke su od poruka koje “cigareta šalje pušaču”. Pušači ponekad gotovo personificiraju cigaretu zbog ideje kako im je ona dugi niz godina bila “odan prijatelj”. Taj isti “prijatelj” je s protekom vremena druženja postao opasan za njihovo tjelesno i mentalno zdravlje, financijski skup, društveno neprihvatljiv, visoko kontrolirajući (jer se bez njega nikada i nigdje ne smije otići), nametljiv (jer mora biti što češće u fokusu pažnje tj. konzumiran), posesivan (zbog straha od ostavljanja) i sl. Prijateljstvo s osobom sličnih karakteristika bi nam vjerojatno vrlo kratko trajalo i željeli bi ga što prije okončati.
U trenutku kada ugasite cigaretu postajete nepušač. Potrudite se da vrijeme između gašenja zadnje cigarete i paljenja nove bude beskonačno dugo.
Stručni suradnik u Službi za mentalno zdravlje
Katarina Čolak Jurić, prof. psiholog
