„Promjene ponašanja u uvjetima pandemije izazvane virusom korona”
Ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana nepušenja odvija se u atmosferi još uvijek aktualnih događaja vezanih uz suzbijanje pandemije uzrokovane virusom korona. Oni su štetne posljedice pušenja naglasili snažnije, ističući važnost zdravlja stanovništva radi očuvanja nacionalnih interese i sigurnosti država. U Hrvatskoj je svaka treća osoba pušač, zbog čega smo po broju pušača pri svjetskom vrhu. Društva s velikim brojem pušača imaju povećan broj kroničnih bolesnika što predstavlja veliku zapreku njihovom prosperitetu.
Pušači uglavnom žale zbog odluke o početku pušenja, a protekom vremena gotovo bi svi željeli biti nepušači. Prestanak pušenja predstavlja zahtjevniju promjenu ponašanja jer se radi o promjeni ovisničkog ponašanja. U odvikavanju od pušenja pušači se moraju suočavati sa žudnjom za nikotinom ali i nizom drugih izazova i očekivanja (odricanja od pušačkih rituala, odbacivanja krivih uvjerenja, debljanja, promjena na osjećajnom i misaonom planu, stvaranja novih, nepušačkih navika…). Važno je da ih pušači nauče i razumiju kako bi u „sudaru“ s njima izašli kao pobjednici.
Uz razmišljanje o prestanku pušenja ide i pitanje odabira najboljeg trenutka za njegovo provođenje. Kao što je „sto ljudi, sto čudi“, tako se i pušači razlikuju kako po svojim psihofizičkim kapacitetima, zdravlju, uvjetima života, dobi, godinama „pušačkog staža“, mreži socijalne pomoći i podrške, tako i nizom drugih čimbenika koji procese promjena ponašanja mogu olakšavati ili otežavati. Ne postoje striktna pravila vezana uz određivanje termina prestanka pušenja no bilo bi dobro procese odvikavanja od pušenja ne započinjati u situacijama kada se događaju ili očekuju zahtjevne životne situacije. One pušačima mogu stvarati dodatni stres i na taj način umanjivati resurse potrebne za suočavanja za zahtjevima situacije prestanka pušenja. Kako se uz pojavu pandemije virusa korone često spominje tjeskoba, depresija, bespomoćnost i druga neugodna osjećajna stanja koja mogu negativno djelovati na motivacijske procese, postavlja se pitanje utjecaja ove situacije na promjene ovisničkih ponašanja (prestanak pušenja). Pušačima su stres i druga neugodna osjećajna stanja česti razlozi za nastavak pušenja, a bivšim pušačima najčešći okidači za povratak pušenju, što su pokazatelji lošije regulacije emocija. Sve emocije imaju svoju svrhu bez obzira jesu li one za nas ugodne ili neugodne no bez njihovog razumijevanja (zašto mi se nešto događa, što radim, kako tumačim tuđa ponašanja…), prihvaćanja i jačanja snage volje (nastaviti nešto raditi unatoč tome kako se osjećamo), teško ćemo uspjeti napraviti kvalitetne i dugoročne promjene u svojim životima. Bolja regulacija emocija pojedincu omogućava bolji odgovor na zahtjev okoline vidljiv kroz adekvatnu prilagodbu. Pušači koji grade osjećaj kontrole nad sobom i svojom okolinom, lakše i uspješnije provode procese odvikavanja od pušenja i u nepovoljnijim okolnostima.
U podlozi istih ponašanja kod različitih ljudi mogu biti potpuno različiti motivi. Pušači često pokušavaju prestati pušiti zbog pritiska i očekivanja okoline. Makar uspjeh nije isključen ni pod ovakvim okolnostima, ovo je primjer „krivih motiva“ koji će češće polučiti neuspjeh ili kratkoročan uspjeh kako u situacijama „mira“, tako i u situacijama „nemira“. Ako se u životu uglavnom oslanjamo na vanjske poticaje (nagrade, pohvale ili tuđa očekivanja), tada će i najmanje negativne promjene vanjskih okolnosti utjecati na istrajnost i intenzitet naših ulaganja. Važno je da u svemu što radimo (pa tako i u prestanku pušenja) što češće pronalazimo unutrašnje poticaje (interese, potrebe, samopoštovanje, slobodu, sposobnosti, znanja….) kojima ćemo jačati svoje motivacijske procese. Ovo je najbolji način umanjivanja negativnih djelovanja promjenjivih vanjskih čimbenika nad kojima često imamo mali ili nikakav utjecaj.
Dosadašnja iskustva vezana uz pandemiju virusa korone ukazuju kako pušači u slučaju obolijevanja spadaju u rizičniju skupinu. Pušači su se u životu već susretali sa sličnim iskustvima na koje dio njih nije ponudio dobar odgovor (prestanak pušenja). Možda je aktualna situacija poticaj svim pušačima da započnu rasvjetljavati probleme zbog kojih su započeli s pušenjem ali i one koji su se naknadno „nataložili“, a kroz duhanski dim „zamaglili“. Pušači moraju jasno razlikovati promjene osjećajnih stanja nastalih zbog simptoma sustezanja od pušenja, od onih vezanih uz stil života, jer nepušenje „nije krivo“ za sve muke bivših pušača. Pušači se kaju što su započeli s pušenjem, što su tako dugo pušili, ali i što su u još jednoj prilici propustili priliku za prestanak pušenja. Kajanje ne smije biti anti motiv već motiv koji će pobuditi inat, izazov, znatiželju – snažna „goriva“ u pokretanju motivacijskih procesa za promjene ponašanja. Svi pušači žele uspjeh u prestanku pušenja no on se ponekad dogodi, a ponekad izostane. U podlozi mnogih uspješnih prestanaka pušenja leže neuspješni pokušaji.
Umjesto kajanja zbog pušenja ili odgađanja nepušenja, izaberite izazov jer ćete iz njeganešto naučiti o sebi!
Stručni suradnik u službi za mentalno zdravlje
Katarina Čolak Jurić, prof. psiholog
