Od 3. do 7. veljače 2020. godine održana je 9. grupa polaznika Škole nepušenja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Službe za mentalno zdravlje.
Pušači zainteresirani za prestanak pušenja svoju prijavu su izvršili u listopadu 2019. godine no zbog velikog broja prijava za uključivanje u Školu nepušenja čekali su do veljače 2020. godine. Situacija dužeg čekanja može imati negativan utjecati na spremnost za promjene ponašanja, osobito ovisničkih jer je motivacija promjenjiv proces – djelovanjem određenih čimbenika može slabiti.
Od 14 prijavljenih za Školu nepušenja odazvalo se njih 12 (tri muškaraca i devet žena). Tijekom trajanja petodnevnog programa odvikavanja od pušenja odustalo je četvero polaznika (jedan muškarac i tri žene). Ovakvi su se ishodi događali i u prijašnjim grupama, a mogu biti pokazatelj krive procjene nekih polaznika o njihovoj spremnosti za prestanak pušenja. Nekim polaznicima prestanak pušenja ostaje na razini želje dok je za druge cilj – prioritet za koji su se spremni psihički i fizički pripremati te mijenjati svoja ponašanja i navike kako bi izgradili drugačiji stil života.
Od osmero polaznika koji su završili petodnevni program odvikavanja od pušenja, dvoje ih je prestalo pušiti. Prosječna životna dob polaznika bila je 49,6 godina, a prosječan pušački staž je iznosio 31 godinu. U 9. Grupi Škole nepušenja grupna dinamika se odvijala sporije jer je dio polaznika ostao suzdržaniji u komunikaciji pa je interakcija i međudjelovanje bilo oslabljeno.
Što je važno znati o grupnom radu Škole nepušenja
Svi pušači uključeni u Školu nepušenja imaju isti problem – ovisnost o nikotinu. S druge strane oni su grupu pojedinaca različitih struktura osobnosti, životnih iskustava, znanja, vještina, zanimanja i uvjete života. Oni se razlikuju prema dobi, spolu, obrazovanju, radnom, socijalnom, materijalnom i zdravstvenom status. Sve navedene karakteristike dolaze do izražaja u stupnju njihove funkcionalnosti na način da će se procesi za promjene ponašanja kod nekih odvijati brže, kod nekih sporije, a kod nekih se neće značajnije pokrenuti.
Opravdano je kazati da se rad s pušačima ne zasniva samo na rješavanju problema ovisnosti o nikotinu već isto tako na razumijevanju, podršci, savjetovanju i informiranju vezanim za specifične potrebe svakog polaznika. Ponekad poteškoće u grupnom radu mogu proizaći iz ponašanja nekog ili nekih članova grupe koji imaju puno veću potrebu za rješavanjem svojih osobnih potreba (problema) u odnosu na potrebu za rješavanjem problema ovisnosti o nikotinu koja je zajednička cijeloj grupi.
Onima koji se u Školu nepušenja uključuju zbog pritiska obitelji, liječnika, prijatelja, poslodavca i sl., prestanak pušenja može predstavljati veći problem jer prestanak pušenja nije njihova osobna odluka ili je to u manjoj mjeri. Važno je da u podlozi odluke o prestanku pušenja kod polaznika dominiraju unutrašnji motivi (njihove potrebe, interesi, osjećaj samopoštovanja, slobode, veće efikasnosti i sl.) od vanjskih motiva (novac, pohvale, nagrade i sl.) jer imaju veću snagu djelovanja na procese promjena ponašanja. Isto tako polaznici koji imaju bolja samoopažanja, svijest o svojim psihičkim procesima (zašto nešto misle, osjećaju, rade) imaju veće izglede da njihove promjene ponašanja budu kvalitetnije i dugoročnije.
Stručni suradnik u Službi za mentalno zdravlje
Katarina Čolak Jurić, prof. psiholog
