Od pandemije uzrokovane bolešću COVID-19 pa do potresa koji su se dogodili, već smo duže vrijeme pogođeni i stresom koji prati ovako za prilagodbu zahtjevne situacije. Stres je stanje napetosti koje se javlja kad je osoba suočena s događajima koji joj predstavljaju prijetnju ili ako misli da se s tom prijetnjom neće moći nositi. Stresni događaji mogu narušiti tjelesno i mentalno zdravlje osobe, pogotovo ako se radi o većoj razini stresa ili stresu koji djeluje duže vrijeme. Kada je djelovanje stresa produženo, kao u situaciji u kojoj se zadnje vrijeme nalazimo, stvara se kumulativni učinak stresa, pri kojem se, slikovito rečeno, slaže stres na stres.
Dakle, smanjena mogućnost druženja i podrške bliskih osoba zbog epidemiološke situacije, kao i promjena životnih navika kod mnogih, uz potrese i otežavajuće okolnosti koje oni uzrokuju, slažu se i svakodnevni stresori i individualne životne okolnosti svakoga ponaosob.
To kako će tko reagirati na stresnu situaciju, ovisi o samoj osobi i različite su reakcije prirodne i normalne: ipak se radi se o iznenadnim događajima na koje nismo pripremljeni. Tako neke osobe mogu negirati situaciju u kojoj se nalaze, neki se mogu usmjeriti na bavljenje trenutnim problemima, a treći se pak usmjeravaju na emocije koje proživljavaju. Ne postoji najbolji način, već je svaki od njih koristan za određenu situaciju. Ono što se može reći je to da ne treba osjećati krivnju bilo zbog emocija koje osjećamo bilo zbog načina na koji smo reagirali za vrijeme stresa. Uostalom, kao što bismo blisku osobu pokušali utješiti i ohrabriti, tako trebamo pokazati razumijevanje i prema samima sebi. Može biti korisno i ohrabriti se tako da se pokušamo prisjetiti nekih poteškoća s kojima smo se dosad susreli, i toga kako smo im se prilagodili te ih u konačnici prevladali. To nam može poslužiti kao podsjetnik na snagu koju već imamo u sebi.
Nakon prvog stresa dolazi do povećane brige vezane uz smještaj, sigurnost, posao, ali i za razne obaveze te je to potpuno normalno. Međutim, u ovakvoj je situaciji važno usmjeriti se na trenutne zadatke koji se odnose na osnovne ljudske potrebe: što jesti, piti, gdje i kako što kvalitetnije odspavati. Sve dok one nisu zadovoljene, nema smisla govoriti o čemu razmišljati, na što se usmjeriti, kako planirati buduće korake i sl.
Stres stvara i određenu količinu energije u našem tijelu kako bismo bili u mogućnosti pobjeći od prijetnje ili joj se suprotstaviti borbom. Iz tog se razloga preporuča tu energiju potrošiti na neki način: uređivanjem i/ili organizacijom prostora u kojem se trenutno živi, kako bi bio koliko je moguće prikladan i ugodan, pomaganjem drugima u fizičkim poslovima (ako postoji mogućnost), ali i bilo kojim drugim oblikom aktivnosti. Rad pomaže tako da zaokuplja pozornost te odvraća od uznemirujućih misli i briga, a može pomoći da se osjećamo korisni te vraća vjerovanje da na neke stvari ipak možemo utjecati.
Za mehanizme nošenja sa stresom nema zlatnog pravila koje se može jednostavno ponuditi, već ga sami za sebe pišemo i učimo se njim koristiti. Na određene životne okolnosti ne možemo utjecati, ali možemo pokušati pristupati životu s idejom da su nas prepreke na koje smo dosad naišli osnažile za nove koje će doći, te da ćemo ih isto tako, s vremenom, uspješno prevladati.
Mirjam Juginović,
stručna suradnica psihologinja pri Službi za mentalno zdravlje
