Prva upotreba termina empatija/suosjećanje seže u 1807. god. Definira se ga mogućnost emocionalnog uživanja i razumijevanja osjećaja i stanja drugih osoba. Evolucijski se mijenjala od plemenske do globalne a započela je brigom o podmlatku tijekom preživljavanja pojedinca ili skupine.
Također možemo reći da je to oblik imaginativne mentalne aktivnosti o sebi i drugim ljudima, odnosno opažanje, tumačenje i razumijevanje ljudskog ponašanja u terminima (potreba, želja, vjerovanja, ciljeva, svrhe i razloga). To je sposobnost vidjeti sebe izvana i druge iznutra na drugačiji način (Holmes, J., 2001.) Ovu analogiju možemo proširiti i na odnose unutar šire i uže obitelji, kao i našu sposobnost da “plovimo” u društvenom okruženju. Kognitivna komponenta empatije je kapacitet koji stalno koristimo te potreba koja nam pomaže da rješavamo sukobe, nesporazume i probleme svakodnevnice. Također i poučavanja i učenja da bi znali tko smo (razvoj osobnog i profesionalnog identiteta), da bi razumjeli sami sebi i jedni druge, zauzeli tuđu perspektivu te mogli „ući u tuđe cipele“. Emocionalna komponenta nas približava drugima jer je fiziološka i nesvjesna a u tome nam pomažu zrcalni neuroni. Kada se drugi smiju i vesele i mi to činimo, volimo biti u društvu ili skupini koja širi pozitivnu energiju, usklađujemo svoje osjećaje s osjećajima drugih. To nam uvijek pomaže da razvijamo samoregulaciju emocija i ponašanja (upravljamo osjećajima poput straha, tjeskobe, frustracije, srama i krivnje), Važno je da očuvamo fleksibilnost i mogućnost izbora kako ne bi ugrozili ili smanjili mogućnost suosjećanja. Tako razvijamo i psihološku otpornosti (sposobnost uspješne prilagodbe unatoč izloženosti različitim prijetnjama osobnom razvoju).
Istraživanja u razvojnoj psihologiji pokazuju da se sposobnost razumijevanja mentalnih stanja drugih počinje razvija tijekom prve 4-5 godina života djeteta. Dobra je vijest da se empatija može i vježbati „poput mišića“ što je izuzetno važno u suvremenom vremenu koje njeguje kulturu individualizma i narcizma. To je snažno „socijalno ljepilo“. Oko 98% ljudi ima potencijal za empatiju, iako ga neki ljudi ne iskorištavaju u dovoljnoj mjeri (Baron-Cohen, 2011).
Što je zajedničko svim super herojima, koja super moć je posebno važna, pitali smo učesnike 3.međuškolskog natjecanja iz emocionalne pismenosti u Splitsko-dalmatinskoj županiji iz 21.škole!? Odgovorili su EMPATIJA! „Naši mali super heroji“ iz OŠ Znjan Pazdigrad svoju nagradu poklonili su djeci i mladima u udruzi Down i tako postali veliki ljudi ! Volonteri iz ŠLU i Zdravstvene škole Split svoje Drvo želja za 2020. kreirali su zajedno sa korisnicima Savjetovališta za djecu i mlade
Zato je važno osvijestiti da je empatija moć koja nam daje vjetar u leđa!
Voditeljica odsjeka u službi za mentalno zdravlje
Mirela Grbić, prof.
