Internet je naša svakodnevnica. Praćenje posljednjih godina evidentno ukazuje na stalni porast korisnika interneta, porast aktivnih korisnika društvenih mreža i porast mobilnih pretplatnika.
Mobilne tehnologije omogućuju dostupnost interneta na svakom koraku, a prihvatljiva cijena omogućava pristupačnost širokoj populaciji. Postoje mnoge koristi interneta poput bržeg, jednostavnijeg i lakšeg prenošenja informacija, jeftinije komunikacije poput chata, održavanja veza s prijateljima i obitelji, stvaranje novih prijateljstava, dijeljenje fotografija, učenje novih sadržaja, upoznavanje ljudi sa sličnim interesima itd.
No postoje i brojne opasnosti s kojima se mladi mogu susresti prilikom korištenja interneta: problematično korištenje interneta, ovisnost o internetu, nasilje na internetu i putem modernih tehnologija, dječja pornografija, promicanje rizičnih ponašanja i aktivnosti (anoreksija, korištenje droga, društveno neprihvatljivo ponašanje), razne prevare poput krađe identiteta, osobnih sadržaja, financijske krađe i sl.
Mnoge teorije objašnjavaju kako postoji povezanost između negativnih posljedica korištenja sa vremenom provedenim na internetu i sadržajem koji se pregledava. Korisnici koji više vremena provode na internetu koristeći društvene mreže, igrajući igre, gledajući nasilne filmove češće su počinitelji i/ili žrtve elektroničkog nasilja ali i razvijaju neke znakove ovisnosti o internetu. Nadalje, preporuke Američke pedijatrijske akademije (AAP) idu korak dalje, pa u preporuke uključuju sve elektroničke medije na način da djeca do dvije godine ne trebaju uopće biti izloženi ekranima a djeci od 2 do 5 godina poželjno bi bilo ograničiti pristup ekranima na sat vremena dnevno. Nadalje, za djecu i mlade optimalno vrijeme pred ekranima je do 2 sata dnevno. Mnogi teoretičari povezuju korištenje interneta sa depresijom i anksioznošću kod mladih, manjkom samopouzdanja, iskrivljenom slikom o sebi i manjkom empatije zbog social media algoritama. Roditelji su se suočavali sa poteškoćama postavljanja granica te poteškoćama kontrole vremena i sadržaja koje mladi pregledavaju te pribjegavali ograničavanju korištenja interneta oduzimanjem uređaja.
Internet u doba koronavirusa se pokazao kao neizbježan alat. U ovim novim okolnostima ne znači da su sva dosadašnja teorijska saznanja bila uzaludna i sve dosadašnje preporuke pogrešne. U novonastalim okolnostima promijenili su nam se prioriteti. Prvi i najvažniji prioritet je očuvanje zdravlja uže i šire zajednice te je preporučena odredba fizičkog distanciranja. Roditelji i djeca suočavaju se sa brojnim izazovima. Čovjek je društveno biće i kao takvo, neophodna mu je komunikacija sa prijateljima i obitelji. Osjećaj da smo bar virtualno dio nečijeg života čuva naše mentalno zdravlje.
On line održavanje nastave možda je zadnje što bi bilo na popisu roditeljskih želja ali je i jedino moguće kako bi osigurali poštivanje donesenih preventivnih mjera. Zahvaljujući internetu djeca i mladi zadržavaju kontinuitet obrazovanja, a dnevno izvršavanje školskih obaveza unosi dnevnu rutinu, koja je više nego neophodna u ovakvim izvanrednim okolnostima. Internet nam nudi brojne mogućnosti. Dostupne su nam on line izložbe, e– knjige, priručnici i vodiči koji nam omogućavaju da ovladamo nekom vještinom ili tehnikom, treneri nude besplatne treninge za koje ne treba dodatna oprema. Što od toga izabrati ovisi o našim sklonostima.
Kao u svemu, tako i u ovim specifičnim okolnostima ne treba pretjerivati u vremenu provedenom pred ekranima. Potaknite dijete da nazove prijatelje ili da razgovaraju preko video poziva. To je svakako bolji način održavanja kontakata od tipkanja poruka. Iako roditelji ne mogu ograničiti vrijeme na internetu prema dosadašnjim preporukama stručnjaka, trebaju pomoći djeci i kroz razgovor s njima postići dogovor oko načina korištenja interneta. Imajte na umu da im Internet treba za nastavu, za pisanje zadaće, za komunikaciju sa prijateljima i za igranje. Usprkos tome, potaknite svoje dijete da zabavu potraži i u nekim drugim aktivnostima. Roditelji mogu predložiti, ali u konačnici odluku o aktivnosti neka donese dijete. To može biti kreativan rad, savladavanje neke vještine, igranje društvenih igara, bilo što što djetetu neće biti obaveza nego izbor. Također, mali dogovori poput „nema mobitela za stolom dok doručkujemo/ ručamo/ večeramo“ ili „odlazak na spavanje bez mobitela“ su primjeri koji mogu pomoći u vlastitoj kontroli vremena provedenog on line. Takvi dogovori bi trebali vrijediti za sve ukućane.
Nadalje, kao što smo do sada često pitali našu djecu. „Što je bilo danas u školi?“ „S kime si se družio preko odmora?“ s ciljem poticanja razgovora, nema razloga da na takav način ne razgovaramo i sada. Promjene u dječjem ponašanju mogu biti trenutne, mogu biti dječji odgovor na nepoznanice koje se događaju oko nas ali može biti posljedica neke neugode s kojom se susreće u virtualnom svijetu.
Roditelji bi svakako, o on line aktivnostima svoje djece,
trebali razgovarati za obiteljskim stolom.
Ako su nove okolnosti svakodnevnice unijele nemir u obiteljsku dinamiku, možete potražiti pomoć. U skladu s preporukama, Savjetovalište za mentalno zdravlje djece i mladih korisnicima nudi savjetovanje na daljinu. Djeca, mladi i njihovi roditelji pomoć mogu potražiti putem telefona ili putem on line aplikacije „Pitaj- Ne skitaj!“.
Roberta Matković, prof. sociolog
Voditeljica odsjeka za istraživanje, prikupljanje i analizu podataka
U službi za mentalno zdravlje
