Prošla je godina dana od ovog članka, koji je tako rado čitan jer sreća svih intrigira. Opet je siječanj, relativno hladno, grad depresivno pust, svi ušuškani u tople kapute i svoje brige, nekako zamišljeni, bez poleta i radosti. Nakon slavlja i ulaska u novu godinu kao da su nestala silna i često nerealna očekivanja zajedno s nakićenim borovima, gradom, poklonima…
Što se od lani promijenilo u svezi sreće? Ama baš Ništa. Osjećaj sreće je prolazan, takva je ljudska proroda, ali je toliko lijep da za njim težimo, oduvijek i stalno. O sreći bi se dalo pisati i pisati ali „ izgubili bi se u prijevodu“….
Istinska sreća i svrha postojanja nije daleko od nas. Tu je. Ona se nalazi u nama samima i što to prije shvatimo i prihvatimo prije ćemo se početi razvijati i rasti u punom smislu te riječi.
Mjesec siječanj često nazivaju najdepresivnijim mjesecom u godini.
Blagdani su iza nas, hladno je, dani su kratki, mjesec se čini beskrajno dug, u novčanim smo problemima zbog prekomjerne potrošnje za blagdane, prekršili smo većinu novogodišnjih obećanja….
Sve je to pomalo razlog da se mjesec siječanj čini najdepresivnijim u godini.
Ali naravno da ne mora biti tako.
Zato nećemo o depresiji, idemo malo o sreći.
Što to, u stvari, znači biti sretan? Koliko puta ste se pitali jeste li sretni? U kolikoj mjeri? Ne zadovoljni nego …..s osjećajem koji izmiče definiciji …da ste uistinu sretan čovjek. Živite li život koji je ugodan, dobar ili smislen? Za razliku od osjećaja sreće, koji je prolazno stanje, vođenje sretnog života znači individualni rast kroz pronalaženje smisla.
Sasvim je jasno da svi mi težimo životu sa smislom i svrhom. A smisao je nešto daleko veće od samog osjećaja sreće ili nesreće.
Ne osjećate se sretni?
Biti sretan cijelo vrijeme je nerealno i gotovo neostvarivo, ali težiti sretnom životom druga je stvar.
Čovjek je zapravo nemirno i svestrano biće koje se teško miri s onim što jest, tako da uvijek teži nečemu drugome.
Istraživanja se pokazala da način na koji reagiramo na okolnosti iz svoga života ima više utjecaja na našu sreću nego sami događaji. Sretan život nije izbjegavanje teških situacija, nego naša mogućnost da na životne teškoće adekvatno odgovorimo i prihvatimo ih kao i da iz njih “rastemo” i nešto naučimo.
Pravog recepta za sreću zapravo nema.
Prava sreća, baš kao i dobro zdravlje ovisi o čitavom nizu faktora. Kad smo bolesni mislimo da je sreća u zdravlju, kad nam nedostaje novaca mislimo da je sreća u bogatstvu. Ali ako imamo dovoljno novca znamo da to ne mora nužno utjecati i na našu sreću i osjećaj sreće . Tko nije zadovoljan onim što već ima, taj neće biti sretan ni sa ostvarenjem onog o čemu sanja.
Mogli bi reći da su dvije stvari kojima težimo u životu. Prva je da dobijemo ono što želimo, a druga da u tome i uživamo.
Ali rijetki uspijevaju ovo drugo.
Danas je i društveni pritisak na ljude da budu stalno pozitivni i sretni i da se međusobno uspoređuju koliko su sretni. Čak je i psihologija prešla iz proučavanja depresije u proučavanje sreće.
Danas živimo hektično, stalno smo u stresu, a emocionalne je komunukacije sve manje. Moderno društvo je preplavljeno knjigama i tečajevima za samopomoć u skladu s brzim rješenjima za sve. Tako se tuga, ljubavni jadi, nezadovoljstvo i gubitak pretvaraju u patološke poremećaje, a zaboravlja se da su to sve normalni ljudski osjećaji.
Ni negativni osjećaji, koji nas ponekad obuzmu, nisu tako loši, jer nas podsjećaju da postavljamo pitanja, premišljamo se oko već oblikovanih mišljenja i prihvatimo nove ciljeve. Nije normalno, ni zdravo, stalno biti, ili se praviti, sretan. Suprotno je našoj biološkoj i neurološkoj konstrukciji.
Za razliku od osjećaja sreće, koji je prolazno stanje, vođenje sretnijeg života znači individualni rast kroz pronalaženje smisla.
Svi smo različiti. Ono što nekog čini sretnim nekom drugom možda uopće ne pričinjava radost.
Čovjek se godinama mijenja pa mu ono što ga je nekad radovalo kasnije možda ništa ne znači.
Međutim, brojna istraživanja upućuju na zaključak da ipak postoje neki opći čimbenici koji doprinose sretnijem osjećaju života.
Čuvati se zavisti, voliti svoje bližnje, razviti pozitivan stav prema životu, izići iz svojih okvira, uzdignuti se iz svojih uvjerenja, tragati za smislom i potencijalom, prihvatitti odgovornost za sebe i svoj život, činiti dobra djela, pozitivno razmišljati, slušati svoje srce, zavoljeti sami sebe i živjeti svoju životnu strast i svrhu. Sve to može doprinijeti osjećaju sreće.
Život je jedno veliko učenje, i ne, ne postoje pogreške, samo lekcije iz kojih učimo i rastemo i postajemo bolje i ispunjenije osobe.
Sreća je u malim stvarima i dolazi iz nas samih i iz naše nutrine.
Nažalost, vrlo često upravo te male stvari nam nedostaju ili ih nismo svjesni .
Lidija Kovačić,prof.
Public Health and Health Promotion Service
