Sve ono što je učinilo lagodnijim život suvremenog čovjeka uzokovalo je i izraziti stres, pa tako i u prometu. Negativan utjecaj cestovnog prometa je neosporan.
Brojna istraživanja već su potvrdila povezanost između prometnih gužvi i negativnih utjecaja na zdravlje. Upravo sudjelovanje u prometu, gužve, zastoji, radovi na cesti, žurba ili propuštanje termina, nekulturno ponašanje vozača, nepropisno parkirana vozila, prestrojavanje bez žmigavaca, loše prometnice, nepažljivi pješaci, neprikladna prometna rješenja-sve to spada u svakodnevne stresore.
Posebna su priča prometne gužve i prometni kolapsi u jeku turističke sezone i sve vrućih ljeta. Tako i u našoj županiji. U gradu Splitu često nesnosne gužve, kolone, već tradicionalno blokirane neke gradske ulice, turisti, kroničan nedostatak parkinga, radovi na cestama, iritirajuća buka, sve češći prometni kolapsi, nervoza na kvadrat radi gubitka vremena i novaca, i vrlo opasna kombinacija umora i nervoze vozača i vrućine uskoro su opet naša svakodnevnica.
Čeka nas repriza kolone automobila s prikolicama, kamp-kućica, dostavnih kamiona, motorista s bisagama i svih drugih vozača turista koji imaju svoje navike u prometu (neki su bezobzirni, ne daju žmigavac, trube, često bulje u mobitel, pišu i šalju poruke i e-mailove, namještaju GPS-ove tijekom vožnje, vrijeđaju druge vozače….). I mi, domaći vozači, sa svim svojim manama i vrlinama, o kojima je i istraživanje Hrvatskog autokluba dalo apsolutno porazne podatke o vozačkoj kulturi. Njih su svjesni svi koji na dnevnoj bazi sudjeluju u prometnom kaosu.
Neopisiv je osjećaj nemoći i nekontrole vremenom, vozača koji, dolazeći, pogotovo iz smjera Omiša, Trogira, Kaštela, Solina svakodnevno na radno mjesto uopće nisu u mogućnosti niti procijeniti koliko će im trajati vožnja do radnog mjesta i natrag.
Ni ljeta odavno više nisu onakva, kakva su nekad bila. Nakon zapanjujuće svježeg svibnja, već nam sad prognoziraju iznadprosječno toplo ljeto.
U danima kad je u hladu preko 30 stupnjeva, automobili se pretvaraju u pećnice u samo nekoliko minuta. U automobilu parkiranom na suncu, dok je vani temperatura 25 stupnjeva Celzijusa, u nekoliko je minuta već 40 stupnjeva, a ako je vrućina veća, a autu za manje od 10 minuta može biti čak 50 stupnjeva. U takvim se pećicama svakodnevno vraćamo s radnog mjesta. I to nakon što smo izišli iz, prečesto previše rashlađenih klimatiziranih ureda. Tako tijekom radnog dana, i po nekoliko puta, s paklenih +40°C ulazimo i izlazimo u druge urede, dućane, banke, ustanove, koji su ledeni kao škrinje, daleko ispod optimalnih 24°C na kojoj organizam besprijekorno funkcionira i razlike između vanjske temperature i one u klimatiziranom prostoru koja ne bi smjela biti veća od 6°C. Ako su temperaturne razlike prevelike, dolazi do promjena u kardiovaskularnom sustavu, pa čak i zdrave osobe mogu imati probleme. I oni najizdržljiviji, često se žale na suzenje očiju, prehlade, sinuse, boli u vratu, leđima, ramenima, uhu, malaksali su, umorni….
Stoga, automobil treba rashlađivati postupno, prvo otvoriti sve prozore pa tek onda snižavati temperaturu u autu, i to postupno. Velike i brzo postignute razlike između rashlađenih (i to gotovo uvijek, prerashlađenih) prostora i uzavrelog okoliša mogu biti vrlo opasne.
Što možemo učiniti?
Stresnu situaciju u prometu, u pravilu, ne možemo kontrolirati, ali uvijek možemo svoju reakciju.
Duboko disati jer će nas to smiriti i usporiti neželjene reakcije. Usmjeriti pozornost na nešto drugo. Misliti na nešto što nas smiruje. Uključiti omiljenu muziku. Ne ljutiti se na tuđi propust jer ih i mi imamo. Shvatiti da smo u istoj situaciji kao i ostali i da nad njom nemamo kontrolu.
Gužva je i bit će gužva. Razmislimo o drugim vozačima ljudski. Vozači oko nas nečije su majke, očevi, djeca, rođaci, prijatelji. Sve ovo i nešto slično, puno je bolje od posljedica koju može prouzročiti vaša nepromišljena ishitrena reakcija.
Do jučer naše sluge, automobili su nam postali gospodari. Ono što nam je trebalo služiti, danas dominira nad nama, mijenja nas u lošem smjeru, udaljava i jedne od drugih i nas samih. Gužva u prometu negdje je na vrhu patnji koje moderan čovjek može proživjeti, ali i jedan zatvoreni krug u kojem svi sudjelujemo! Cestovni je promet najčešći izbor od svih vrsta kretanja, a automobil još uvijek zauzima prvo mjesto u izboru načina kretanja.
Svakodnevno smo izloženi zagađenoj, bučnoj i opasnoj okolini koja narušava zdravstveno stanje, a u prometnim gužvama gubimo predragocijeno vrijeme i imamo manjak vremena za svoje obitelji i normalan privatan život.
Nismo ni svjesni niza zdravstvenih problema koji mogu biti uvjetovani vožnjom u prometu. Bez obzira što vožnja automobilom od točke A do točke B djeluje kao udobnija i ljepša od alternativnih načina, kao što su pješačenje ili vožnja bicikla, ovaj “ugodan” način može izazvati veliki broj zdravstvenih poteškoća.
Za sve koje žive u gradovima prometna će gužva i dalje biti svakodnevnica.
Ako se radi o kraćim udaljenostima, možda bi bilo lakše ići biciklom ili pješice, ukoliko se nema vremena onda možda s kolegama organizirati da ih nekoliko putuje istim automobilom.
Od nervoze, bjesomučnog prestrojavanja, jurnjave kroz kolonu, ubacivanja „na silu“, trubljenja ili urlanja na druge vozače nemamo ništa. Kombinacija nervoze, tankih živaca, vrućine i nespretnih poteza može rezultirati samo neželjenim situacijama.
Za utjehu neka vam posluži činjenica da smo mi gotovo pa prometni zen u usporedbi s najzagušenijim gradovima Europe i Sjeverne Amerike.
Zapravo, previše vremena provodimo u automobilu. Razmislimo o tome da, barem, gdje god to možemo, odvezemo automobile iz naših života.
Lidija Kovačić, prof.
