Anksioznost je neodređeni i neugodan osjećaj straha ili strepnje, tjeskoba koja djeluje na misli i doživljaje u tijelu. Kad dijete opisuje tjelesne reakcije govori o lupanju srca, znojenju, bolovima u stomaku, glavobolji iako navedene tegobe nemaju organsku podlogu. Za razliku od straha gdje je izvor straha jasan i konkretan, kod anksioznosti „prijetnja koju dijete doživljava“ manje je jasna.
Neki znakovi anksioznosti su očekivani u takozvanim „prijelaznim“ razdobljima tj. u onim situacijama koje predstavljaju nove zahtjeve u prilagodbi djece i mladih. Zbog toga se emocionalne reakcije u djetinjstvu i adolescenciji trebaju razmatrati i u kontekstu razvojnih procesa. Ponekad je dijete tjeskobno samo u nekoj situaciji (ispitivanje, javni nastup, selidba, promjena vrtića ili škole, susret s nekom nepoznatom osobom, nova situacija) pa tada govorimo o anksioznom stanju.
Kod neke djece ali i njihovih roditelja te drugih odraslih osoba postoji stalna tendencija da stresne situacije doživljavaju opasnima ili prijetećima i na njih reagiraju intenzivnije i to ne samo trenutno. O anksioznom poremećaju govorimo kada strah i anksioznost značajno utječu na funkcioniranje. U tom slučaju ometaju normalan psihosocijalni razvoj te dovode do teškoća u školskom, socijalnom i obiteljskom okruženju.
Savjetovalište za djecu i mlade pri Službi za mentalno zdravlje NZJZ SDŽ pruža mogućnost jednostavnog načina usluge telefonskim, neposrednim ili on-line putem. Nakon višegodišnjeg rada Savjetovalište je prepoznato kao mjesto gdje se može dobiti stručna pomoć na adekvatan i pravovremen način što se može uočiti u neposrednom radu s korisnicima. Djeca i mladi u pratnji roditelja dolaze na preporuku institucija s kojima je ostvarena suradnja, samoinicijativno ili na preporuku prijatelja, rodbine, poznanika koji su nekada bili i sami korisnici Savjetovališta.
Osobe koje postavljaju pitanja putem on- line intervencije, najčešće imaju neugodne misli, a stručna procjena razloga javljanja u najvećem broju slučaja su anksioznost, psihosomatika i depresija. Ulaznim upitnikom na internetskoj stranici zabilježeno je da su najčešće postavljana pitanja u proteklim godinama bila vezana uz poteškoće anksioznosti kod mladih što je ujedno i njihova subjektivna procjena.
Djeca i mladi bez podrške odraslih obično ne mogu sama riješiti takve situacije i prevladati poteškoće. Blaža razina anksioznosti je očekivana i sasvim normalna u nekim stresnim situacijama, ali ako postoji kroz dulje vremensko razdoblje i ometa dijete ili mladu osobu u funkcioniranju treba potražiti savjet stručne osobe. Tada je važno dodatno obratiti pažnju na djetetovo doživljavanje.
Voditeljica odsjeka za preventivne programe
Mirela Miler Grbić, stručni suradnik edukator rehabilitator