Search

Trebamo li brinuti ako je dijete anksiozno/tjeskobno?

Anksioznost je neodređeni i neugodan osjećaj straha ili strepnje, tjeskoba koja djeluje na misli  i doživljaje u tijelu. Kad dijete opisuje tjelesne reakcije govori o lupanju srca, znojenju, bolovima u stomaku, glavobolji iako navedene tegobe nemaju organsku podlogu. Za razliku od straha gdje je izvor straha jasan i konkretan, kod anksioznosti „prijetnja koju dijete doživljava“ manje je jasna.

Neki znakovi anksioznosti su očekivani u takozvanim „prijelaznim“ razdobljima tj. u onim situacijama koje predstavljaju nove zahtjeve u prilagodbi djece i mladih. Zbog toga se emocionalne reakcije u djetinjstvu i adolescenciji trebaju razmatrati i u kontekstu razvojnih procesa. Ponekad je dijete tjeskobno samo u nekoj situaciji (ispitivanje, javni nastup, selidba, promjena vrtića ili škole, susret s nekom nepoznatom osobom, nova situacija) pa tada govorimo o anksioznom stanju.

Kod neke djece ali i  njihovih roditelja te drugih odraslih osoba postoji stalna tendencija da stresne situacije doživljavaju opasnima ili prijetećima i  na njih reagiraju intenzivnije i to ne samo trenutno.  O anksioznom poremećaju govorimo kada strah i anksioznost značajno utječu na funkcioniranje.  U tom slučaju ometaju normalan psihosocijalni razvoj te dovode do teškoća u školskom, socijalnom i obiteljskom okruženju.

Savjetovalište za djecu i mlade pri Službi za mentalno zdravlje NZJZ SDŽ pruža mogućnost jednostavnog načina usluge telefonskim, neposrednim ili on-line putem.  Nakon višegodišnjeg rada Savjetovalište je prepoznato kao mjesto gdje se može dobiti stručna pomoć na adekvatan i pravovremen način što se može uočiti u neposrednom radu s korisnicima. Djeca i mladi u pratnji roditelja dolaze  na preporuku institucija s kojima je ostvarena suradnja, samoinicijativno ili na preporuku prijatelja, rodbine, poznanika koji su nekada bili i sami korisnici Savjetovališta.

 

 

 

 

 

Osobe koje postavljaju pitanja putem on- line intervencije, najčešće imaju neugodne misli, a stručna procjena razloga javljanja u najvećem broju slučaja su anksioznost, psihosomatika i depresija. Ulaznim upitnikom na internetskoj stranici zabilježeno je da su najčešće postavljana pitanja u proteklim  godinama bila vezana uz poteškoće anksioznosti kod  mladih što je ujedno i njihova subjektivna procjena.

Djeca i mladi bez podrške odraslih obično ne mogu sama riješiti takve situacije i prevladati poteškoće. Blaža razina anksioznosti je očekivana i sasvim normalna u nekim stresnim situacijama, ali ako postoji kroz dulje vremensko razdoblje i ometa dijete ili mladu osobu u funkcioniranju treba potražiti savjet stručne osobe. Tada je  važno dodatno obratiti pažnju na djetetovo doživljavanje.

 

Voditeljica odsjeka za preventivne programe

Mirela Miler Grbić, stručni suradnik edukator rehabilitator

Share on social media

Facebook
Twitter
LinkedIn