Neki od ne-motori\u010dkih simptoma (poreme\u0107aj spavanja, depresivnost, parestezije, poreme\u0107aji osobnosti i demencija) mogu biti prisutne prije i biti dominantnije od motori\u010dkih smetnji. Urinarne smetnje, ortostatska hipotenzija i neropsihijatrijski poreme\u0107aji (demencija, halucinacije i delirij) postaju o\u010dite i stvaraju pote\u0161ko\u0107e nakon nekoliko godina.\u00a0 Demencija je kasna komplikacija koja naj\u010de\u0161\u0107e poga\u0111a starije bolesnike dugotrajnijeg\u00a0 tijeka bolesti.<\/p>\n
Etiologija i rizi\u010dni \u010dimbenici<\/strong><\/p>\n Prema sada\u0161njim znanstvenim saznanjima Parkinsonova bolest je multietiolo\u0161ki poreme\u0107aj, rezultat genetske predispozicije i interakcije okoli\u0161nih \u010dimbenika. U etiologiji je do sada dokazano 11 gena, a naj\u010de\u0161\u0107i okoli\u0161ni \u010dimbenici koji bi mogli biti povezani s ovim oboljenjem i razmatraju se u brojnim epidemiolo\u0161kim studijama su spol, dob, prehrambene navike, infekcije, neki otrovi i trauma.<\/p>\n Epidemiolo\u0161ki podatci<\/strong><\/p>\n Parkinsonova bolest univerzalan je poreme\u0107aj, prisutan svuda u svijetu, s grubom stopom incidencije od 4,5 do 19 bolesnika na 100.000 stanovnika godi\u0161nje. Velike razlike u u\u010destalosti vjerojatno su posljedica razli\u010dite metodologije u utvr\u0111ivanju ovog poreme\u0107aja kao i dobne raspodjele odre\u0111enog stanovni\u0161tva. Stope prevalencije tako\u0111er su varijabilne, od najni\u017eih od 18 na 100.000 stanovnika u \u0160angaju u Kini, do najvi\u0161ih od 328 na 100.000 stanovnika u populaciji Parsi u Bombaju, Indija. Iako se Parkinsonova bolest obi\u010dno javlja u kasnim pedesetim i ranim \u0161ezdesetim godinama, rje\u0111i oblici se mogu razviti i prije \u010detrdesete godine, tako da se bolest klasificira:<\/p>\n I incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti rastu s pove\u0107anjem starosti, a \u0161to se ti\u010de spolne razdiobe, istra\u017eivanja pokazuju da bolest \u010de\u0161\u0107e poga\u0111a mu\u0161karce nego \u017eene, u odnosu 2:1.<\/p>\n Tijek i ishod Parkinsonove bolesti<\/strong><\/p>\n Parkinsonova bolest ima kroni\u010dni, polako progresivan tijek, koji je izuzetno varijabilan u odnosu na odre\u0111enog pacijenta. Na samom po\u010detku bolesti motorni deficit ne mora biti zna\u010dajan, a raste kako bolest napreduje te utje\u010de na kvalitetu svakodnevnog \u017eivljenja kojemu znatno doprinose diskinezije i motori\u010dke slabosti kao posljedica dugotrajnog lije\u010denja levodopom. Smetnje kretanja, pogotovo posturalna nestabilnost i zamrznuti<\/em> pokreti dovode do \u010destih padova, s pove\u0107anim rizikom od prijeloma. Dizatrija i hipofonija dovode do pote\u0161ko\u0107a u komunikaciji, a smetnje gutanja pove\u0107avaju rizik od aspiracijske pneumonije. U kasnijim fazama bolesti, bolesnik obi\u010dno treba pomo\u0107 za ve\u0107inu aktivnosti svakodnevnog \u017eivljenja (hranjenje, osobna higijena, podizanje iz sjede\u0107eg polo\u017eaja i hodanje, i sl.).<\/p>\n Smrtnost od ove bolesti ve\u0107a je u odnosu na op\u0107u populaciju. Uzrok pove\u0107ane smrtnosti pripisuje se komplikacijama osnovne bolesti (nepokretnost, smetnje gutanja, padovi i sl). Zna\u010dajno smanjenje zabilje\u017eeno je nakon uvo\u0111enja levodope u lije\u010denje koji je ne samo produ\u017eio \u017eivotni vijek nego i kvalitetu \u017eivljenja ovih bolesnika.<\/p>\n Breme bolesti<\/strong><\/p>\n Breme Parkinsonove bolesti zna\u010dajno je za oboljelog, obitelj i dru\u0161tvo u cijelosti, bilo da se radi o fizi\u010dkim, psihi\u010dkim i\/ili materijalnim komponentama. U idealnim okolnostima, dru\u0161tvena odgovornost mo\u017ee biti u\u010dinkovita na mnogim podru\u010djima. Teret mo\u017ee biti raspodijeljen od strane privatnog sektora, nevladinih organizacija i vladinih institucija ako ula\u017eu potrebna sredstva i napore kako bi stvorili okru\u017eenje u kojima oboljeli mogu lak\u0161e \u017eivjeti (npr. uklanjanje arhitektonskih barijera, javni prijevoz prilago\u0111en osobama sa posebnim potrebama, postojanje ustanova i programa koje pru\u017eaju cjelovitu skrb za pacijente i obitelji, dostupnost lije\u010denja i sl.).<\/p>\n Dijagnoza Parkinsonove bolesti<\/strong><\/p>\n Dijagnoza Parkinsonove bolesti se postavlja kori\u0161tenjem klini\u010dkih kriterija, a temelji se na postojanju barem 2 od 3 glavna simptoma (tremor, rigor i bradikinezija) u klini\u010dkoj slici. Za procjenu stupnja te\u017eine bolesti koriste se rezultati dobiveni ocjenskim ljestvicama za Parkinsonovu bolest (Hoen and Yahr Stating PD; Unified parkinson Disease Rating Scale). Pozitivan odgovor na terapiju levodopom slu\u017ei za potvrdu dijagnoze bolesti.<\/p>\n Dodatne dijagnosti\u010dke metode poput kompjuterizirane tomografije mozga ili magnetske rezonancije mogu pomo\u0107i u isklju\u010divanju nekih neurolo\u0161kih ili vaskularnih poreme\u0107aja sa sli\u010dnim simptomima, ali ne i u dokazivanju bolesti.<\/p>\n Prema nekim istra\u017eivanjima provedenim u Kanadi i Velikoj Britaniji klini\u010dke dijagnoze neto\u010dne su u 25% slu\u010dajeva. \u00a0Danas postoje na raspolaganju novi dijagnosti\u010dki alati (FDOPA-PET i DAT-SPECT) \u00a0koji se koriste kako bi potvrdili klini\u010dku dijagnozu Parkinsonove bolesti dokazom dopaninergi\u010dke denervacije\u00a0 u podru\u010dju striatuma. Spomenute metode koriste se jo\u0161 uvijek samo u istra\u017eiva\u010dke svrhe i nisu dio rutinske dijagnostike Parkinsonove bolesti.<\/p>\n Lije\u010denje<\/strong> Parkinsonove bolesti<\/strong><\/p>\n Od otkri\u0107a da je za Parkinsonovu bolest karakteristi\u010dan manjak dopamina u strijatumu te uvo\u0111enja levodope, a kasnije agonista dopamina, nastala je velika prekretnica u racionalnom farmakoterapijskom pristupu u lije\u010denju ove bolesti. S izuzetkom antikolinergika i amantadina, svi drugi naknadno razvijeni lijekovi (inhibitori dopa-dekarboksilaze, inhibitori monoaminooksidaze, inhibitori katehol-O-metiltransferaze) djeluju posredno putem dopaminergi\u010dkog sustava. Razvojem suvremenih tehnologija koje omogu\u0107uju preciznu vizualizaciju prikaza sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava, kirur\u0161ko tretiranje u terapiji Parkinsonove bolesti, \u00a0nedavno je postalo va\u017ean izbor.<\/p>\n Osim osnovnih lijekova koji se koriste za simptomatsko lije\u010denje specifi\u010dnih motori\u010dkih Tablica 1. Algoritam zahtjeva prema zdravstvenom sustavu s obzirom na napredovanje Parkinsonove bolesti<\/p>\n Prevencija Parkinsonove bolesti<\/strong><\/p>\n Trenutno ne postoje u\u010dinkoviti dokazani postupci za prevenciju Parkinsonove bolesti. Iako postoje dokazi o postojanju rizi\u010dnih i za\u0161titnih \u010dimbenika njihov utjecaj nije toliki da bi se opravdale specifi\u010dne mjere kako bi se smanjio rizik ili unaprijedili za\u0161titni mehanizmi u nastanku ove bolesti. Stoga se danas jako pola\u017ee u istra\u017eivanja kako bi se rasvijetlila patogeneza Parkinsonove bolesti, posebice mehanizama uklju\u010denih u smrt stanice. Istovremeno, razvoj neuroprotektivnih i neurorestorativnih lijekova, ako i kada postanu dostupni, omogu\u0107iti \u0107e\u00a0 ranom otkrivanju bolesti najve\u0107u va\u017enost.\u00a0 \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Literatura<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Dr.sc. Ivana Marasovi\u0107 \u0160u\u0161njara, dr.med.,\u00a0<\/strong><\/p>\n spec. javnog zdravstva<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Parkinsonova bolest je kroni\u010dni, progresivni, neurodegenerativni poreme\u0107aj podmuklog nastanka, predominantno karakteriziran motori\u010dkom simptomatologijom kao \u0161to je usporenost kretnji (bradikinezija), drhtanje u mirovanju (tremor), uko\u010denost (rigiditet) i gubitak mehanizama koji kontroliraju odr\u017eavanje uspravnog \u00a0polo\u017eaja (posturalni poreme\u0107aj).<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[],"class_list":["post-1797","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizirano"],"yoast_head":"\n\n
simptoma Parkinsonove bolesti koriste se i komplementarni lijekovi za lije\u010denje raznolikih ne-motori\u010dkih simptoma (konstipacija, inkontinencija mokra\u0107e, seksualna disfunkcija, ortostatska hipotenzija, poreme\u0107aji spavanja, psihijatrijski simptomi, kao \u0161to su depresija, psihoza, poreme\u0107aji u pona\u0161anju, kognitivni poreme\u0107aji) koji utje\u010du zna\u010dajno na \u017eivot oboljelih od Parkinsonove bolesti u uznapredovanom stadiju. Sveobuhvatni pristup bolesti zahtijeva sudjelovanje brojnih drugih medicinskih disciplina i zdravstvenih profesionalaca, uklju\u010duju\u0107i fizioterapeuta, specijalizirane medicinske sestre, radnog terapeuta za poreme\u0107aje govora i gutanja, psihologa, psihijatara, urologa i gastroenterologa. Tako\u0111er je va\u017eno baviti se i pitanjima koja se odnose na tro\u0161ak bolesti za pacijenta, obitelj i dru\u0161tvo. \u010cinjenica da ova bolest ima progresivan tijek, a oboljeli prolaze kroz razli\u010dite stadije bolesti s promjenjivim potrebama svakog od njih, zdarvstvena skrb oboljelih iziskuje specifi\u010dnu infrastrukturu i uklju\u010divanje ljudskih resursa u skladu s tim (Tablica 1).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/nzjz-split.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/tablica1_parkinson.jpg\")
<\/p>\n\n