Starenje stanovništva jedan je od najvećih postignuća ali i najvećih izazova današnjeg čovječanstva. Zahvaljujući napretku medicine i poboljšanju uvjeta života produljio se prosječni životni vijek, u svijetu se iz dana u dan povećava udio starijeg stanovništva.
Danas ljudi žive duže nego ikada prije.
Doista, dodali smo godine životu, ali da li smo dodali i život godinama?
Prema klasifikaciji Ujedinjenih naroda kao početak starije dobi uzima se dobna granica od 65 godina. Ali klasifikacija osoba po dobi, s biološkog gledišta, nije lako prihvatljiva zbog velikih varijacija u sposobnostima koje pojedinci pokazuju kad su kronološki jednako stari.
Starenje je izrazito individualan proces koji u svakog čovjeka nastupa drugačije. To je fiziološki proces koji kod ljudi napreduje različitom brzinom, što znači da svaki čovjek drugačije stari. Nije lako odrediti životnu, dobnu granicu od koje se sa sigurnošću može govoriti kada u čovjeka nastupa starost. Naime, procesu starenja doprinosi i tzv. sekundarno starenje, koje se odnosi na patološke promjene koje se događaju s godinama kao posljedica vanjskih čimbenika, uključujući bolest, okolišne utjecaje i ponašanje.
Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da loše zdravlje i starenje nisu sinonimi. Mnogi ljudi stariji od 65 godina gotovo su savršenog zdravlja. Ne postoji dakle istovjetnost biološke i kronološke starosti.
Pitanje o načinu na koji ćemo stariti usmjereno je na naše zdravlje. Navike iz mladosti i srednjih godina slijede nas i u starosti. Loše životne navike-godine pušenja, prevelike količine alkohola i hrane, sjedilački način života nanose štetu organizmu, koja se često pripisuje godinama. Istraživanja potvrđuju da osobe koje paze na svoju prehranu, tjelesnu aktivnost, koje žive „aktivno starenje“, ne samo da žive duže nego imaju i manje godina provedanih u bolesti i manje su ovisni o drugima tijekom starenja.
Osnove za zdravo aktivno starenje postavljaju se kroz vlastite odluke i pozitivno zdravstveno ponašanje.
Cilj je postići da ljudi i u dubokoj starosti žive dobro i kvalitetno, a ne da budu bolesni, nemoćni ili ovisni o tuđoj pomoći. Dakle, neosporno je da zahvaljujući napretku moderne znanosti, medicine i životnog standarda dolazi do produženja životnog vijeka, međutim potrebno je to životno doba učiniti što kvalitetnijim, a pojavu bolesti što više odgoditi zdravim životnim navikama.
Mogućnost utjecanja na biološku dob, unatoč kronološkoj, zapravo otvara mnoge mogućnosti. Starija dob bi trebala biti razdoblje novih mogućnosti zbog novog vremena za razmišljanje o životnim postignućima i zbog nove količine vremena slobodnog od rada koja ljudima treće, „zlatne“ dobi omogućuje daljnje učenje i istraživanje.
Svaki period ljudskog života ima svoj sadržaj, smisao i cilj, ima svoju posebnost. Ulaganjem u svoje zdravlje, biranjem zdravih životnih navika i ponašanja svaki pojedinac sam za sebe može najviše učiniti u očuvanju svojih sposobnosti.
U svakom periodu života može se živjeti sadržajan život, postići njegova željena punina. Čovjek može birati kako će djelovati.
Uvijek postoji komadić svemira koji možemo popraviti; to smo mi sami!
(Gabriel Marcel, francuski filozof)
