Search

Korona virus: zajedništvo i/ili usamljenost?

3. dio

Da li zajedničko usamljene moguće i već prisutno?

Najvažniji alat protiv usamljenosti tj. njenog emocionalnog aspekta već desetljećima je „biti on-line“ i tako kontaktirati sa svima u svako vrijeme i na svakom mjestu. Tako možemo zaključiti da milioni ljudi na ovoj planeti nisu više usamljeni, što zvuči jako dobro za cjelokupno čovječanstvo suvremenog svijeta 21.st. Da li je to baš tako? Usamljenost bi trebala zauvijek pripadati prošlost, kada ne bi bili izgubljeni među stotinama osoba koji su nam zapravo „pratitelji“ na društvenim mrežama.Ideja da je vrijeme koje provodimo „klikajući“ internetskim prostorom isključivo vezana za informiranost, sjecanje znanja, socijalnu  interakciju ili čak primarni oblik komunikacije može biti potpuno pogrešna.

Zajedničko usamljene je moguće i sve prisutno u svakodnevnici svjetske pandemije korona virusom i već je i te kako  osjećamozadnjih nekoliko tjedana ali i svakim danom sve više.
Cijeli svijet je „na to prisiljen“ kako bi se očuvao što više ljudskih životana planeti. Takav način života bez neposrednog kontakta sa posrednicima virtualnog prostranstva i globalne komunikacije može potrajati u svrhu jednog jedinog zajedničkog cilja a to je zaustavljanje pandemije korona virusom.
Tehnologija ipak ne može nadoknaditi izravan odnos. Kontakt na daljinu koji je sve više prisutan u novo nastaloj situaciji i skoro je isključiv ne može dovesti do sve prisutne krizenepredviđenih društvenih odnosa površnosti i bliskosti.Povjerenje je temeljni oslonac odnosa ljudskog bića i presudno je za osjećaj sreće i zadovoljstva iz čega proizlazi i opće zdravlječovjeka.Znamo da je složenost osjetila evolucijski putdo odnosa sa okolinom.
Osjetila su oduvijek bila veza sa svijetom koji nas okružuje. Kako to učinitiako nema neposrednog odnosa: dodira rukama koji osjećaju toplinu i miris zagrljaja, mekoću poljubaca i okus punine života. Tehnološka dostignuće nude mnoge mogućnosti i prednosti koje u ovom trenutku krize svjetskog zdravlja pomažu na daljinu ali zasigurn neće moći pomoći da realna stvarnost tj. neposredno ophođenje sa čovjekom zamijeni jačanje povjerenja putem elektroničkih aparata. Tko drugima manje vjeruje usamljeniji je i u zajedništvu. Zbog svega nas u dogledno vrijeme čeka, najveći izazov koji tek slijedi, kako sačuvati i zaštiti mentalno zdravlje?!

Voditelj Službe za mentalno zdravlje

dr.sc. Željko Ključević, dr. med., specijalist psihijatrije

Podijeli na društvenim mrežama

Facebook
Twitter
LinkedIn
Logo ustanove

NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE