26. lipnja – Međunarodni dan borbe protiv zlouprabe droga i nezakonitog prometa drogama
Znatiželja i zabava riječi su koje mladi često koriste objašnjavajući odraslima svoje razloge za početak eksperimentiranja s drogama. Svakako da one nisu i jedini razlozi no ovo pokazuje da ih mladi lakše osvješćuju u odnosu na neke druge razloge – probleme.
Potreba za uzbuđenjem, pritisak vršnjaka, drugačija spoznaja i samospoznaja, bijeg od objektivnih životnih poteškoća i izazova, samo su neki od mogućih razloga za donošenje odluke o konzumiranju droga. Eksternalizirani problemi kao što su rizična ponašanja (krađe, tuče, kršenja zakonskih normi, opijanje, drogiranje….) dostupni su oku promatrača, dok njihovi uzroci, internalizirani problemi kao što su depresija i tjeskoba ostaju često prikriveni. Rješavanje rizičnih ponašanja podrazumijeva rješavanje emocionalnih ili nekih drugih poteškoća koje su i dovele do “vidljivog” problema s kojim se suočavaju svi oni koji su na bilo koji način povezani s mladom osobom (roditelji, nastavnici, odgajatelji…). Roditelji bi trebala razlikovati ponašanja kod djece koja su više ili manje karakteristična za adolescente, od onih oblika ponašanja koja ukazuju da mlada osoba ima ozbiljnije poteškoće u psihičkom funkcioniranju. Osjetljivost, bunt, oponiranje, svadljivost, traženje uzbuđenja, širenje granica sloboda, nešto je s čime će se većina roditelja adolescenata susretati u odgojnim postupanjima. Poteškoće koje značajnije narušavaju funkcionalnost djeteta dovodeći ga u situaciju nemogućnosti izvršavanja uobičajenih zahtjeva (odlasci u školu i izvršavanje školskih obaveza, uspostavljanje odnosa s drugima, osjećaj zadovoljstva i radosti, uredan san i prehrana i sl.) roditeljima treba biti signal za traženje stručne pomoći.
Adolescencija je razvojni period karakteriziran velikim promjenama u svim aspektima života mlade osobe. One pred mlade stavljaju nova očekivanja, veće zahtjeve, prihvaćanje novog identiteta te potrebu pronalaženja “svog mjesta pod suncem”.
Sve navedeno kod adolescenta može stvarati osjećaj pritiska. Zbog manjka iskustva i znanja, značajnog utjecaja hormona na cjelokupno ponašanje te još uvijek nedovršenog razvoja mozga (čeonog režnja koji je odgovoran za samoregulaciju ponašanja), u ovom periodu se lakše mogu donijeti različite rizične odluke. Adolescencija je tako s jedne strane vrijeme najvećeg i najbržeg psihofizičkog rasta i razvoja, učenja, razvijanja socijalnih odnosa, prvih ljubavnih iskustava, stvaranja novih interesa i hobija, uspjeha i afirmacija, dok je s druge strane vrijeme kada mnoge stvari mogu krenuti u neželjenom smjeru.
Sva sredstva ovisnosti sadrže psihoaktivnu tvar koja izravno djeluje na mozak mijenjajući psihofizičko funkcioniranje osobe (psihičke procese i ponašanja). Djelovanjem psihoaktivne tvari na mozak dolazi do lučenje dopamina, kemijskog spoja koji neuralnim vlaknima putuje do “centra za nagradu” (djelovi mozga koji upravljaju ponašanjima) te ih podražuje izazivajući kod osobe osjećaj ugode. Mladi mozak je vrlo osjetljiv na djelovanje dopamina, zbog čega su šanse za razvoj ovisnosti višestruko veće nego li kod odrasle osobe. Karakteristike funkcioniranja adolescenata povećavaju vjerojatnost ponavljanja konzumacije što dovodi do opetovanog nagrađivanja rizičnog ponašanja. Mozak pohranjuje iskustva ugode što postupno nastavkom konzumacije dovodi do stvaranja novih prioriteta, obrazaca ponašanja te u konačnici novog stila života. Učvrščivanje rizičnog ponašanja uz istovremeno zanemarivanje drugih, zdravih ponašanja dugoročno ima štetne posljedice za osobu.
Odrastanjem djeteta mozak počinje radi “selekciju” (smanjivanje) broja sinapsi (spojeva između dva neurona) što stvara promjene u strukturi neuralnih mreža velikog mozga, zadržavajući one koje se češće koriste. Zbog odluke o konzumiranju droga u funkciji vremena ponašanje pojedinca je sve više pod utjecajem djelovanja droga, a sve manje pod utjecajem njegove osobnosti, novih iskustava i znanja te zdravog okruženja. Tako će selekciju neuralnih puteva i sinapsi “preuzeti” droge, umjesto da se to dogodi pod utjecajem kvalitetnih odluka donesenih slobodnom voljom pojedinca.
Roditelji ponekad izbjegavaju suočavanje s problemom pa tako prođe i više godina u njegovom “guranju pod tepih”. U trenutku kada situacija izmakne kontroli suočavanje postane neizbježno kao i ono s pitanjima “Jesam li ja za to kriv?”, “Kako se to moglo dogoditi u mojoj obitelji?”, “U čemu sam pogriješio?” i sl. Ovakvi problemi kod roditelja mogu narušiti osjećaj kompetentnosti. Ovo dalje stvara osjećaj frustracije koja ponekad može voditi u krivom smjeru – potragu za krivcem. Tada su obiteljski konflikti više nego izvjesni, a u ovoj situaciji suvišni.
Roditelji trebaju imati usuglašen stav oko neprihvatljivosti ovakvih ponašanja kod njihovog djeteta. Bitno je da roditelji svojim životnim stilom djetetu ali i drugima šalje “dobru sliku” jer će tako u odgojnim postupanjima biti autentični. Roditelji zbog kompleksnosti ovakvih situacija ne bi smjeli biti preplavljeni osjećajem bespomoćnosti jer će dijete to brzo detektirati i preuzeti kontrolu nad situacijom vodeći je u smjeru koji njemu odgovara. Nužno je postaviti nova pravila ponašanja i očekivanja uz drugačiju definiciju roditeljske kontrole.
Pomozite svojoj djeci da razvijaju znatiželju prema zdravim aktivnostima koje će ih dobro pripremiti za uloge odraslih.
Stručni suradnik u službi za mentalno zdravlje
Katarina Čolak Jurić, prof. psiholog
