Dana 13. veljače (petak) 2015. godine u knjižnici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije održan je stručni simpozij „PREVENCIJA RAKA VRATA MATERNICE“. Simpozij je bio jako dobro posjećen s 134 registrirana sudionika.
SAŽETAK I ZAKLJUČCI SIMPOZIJA:
Rak materničnog vrata treći je najčešći zloćudni tumor ženske populacije u svijetu s 528.000 novooboljelih i drugi po smrtnosti s 266.000 umrlih žena godišnje (GLOBOCAN, 2012.). Na zemlje u razvoju otpada 86% oboljelih i 88% umrlih od ove bolesti. U trećini država u svijetu rak materničnog vrata najčešća je maligna bolest u ženskoj populaciji, odnosno u 90% država jedna od tri najčešće maligne bolesti u žena mlađih od 45 godina.
Od genitalne infekcije HPV-om (Human Papillomavirus) do nastanka maligne bolesti potrebno je više od 10 godina, što ovaj karcinom svrstava u skupinu bolesti koje se mogu rano otkriti i uspješno izliječiti. Uvođenje sistematskih pregleda žena uz obvezno uzimanje PAPA testa dovelo je u drugoj polovici prošlog stoljeća do naglog smanjena broja oboljelih.
Prema podatcima Registra za rak za 2012. godinu, u Hrvatskoj je incidencija raka vrata maternice bila 14,4/100.000 žena, a mortalitet od ove bolesti je bio 4,8/100.000 žena, što znači da je u 2012. godini bilo novooboljelih 320 a umrlih 106 žena.
Harald zur Hausen je dobio 2008 godine Nobelovu nagradu za medicinu za otkriće: “Human papilloma viruses causing cervical cancer”
„HPV infekcija: dijagnostika virusa i proširenost infekcije u našoj populaciji“
Prim. dr. sc. Vanja Kaliterna, dr. med., spec. med. mikrobiologije s parasitologijom, voditeljica Odjela za molekularnu dijagnostiku i dijagnostiku infekcija spolnoga sustava NZJZ SDŽ-a
1. Infekcija HPV-om nosi rizik razvoja karcinoma vrata maternice.
2. Karcinom vrata maternice ima dobro definiranu premalignu fazu (oko 10-ak godina) kad se bolest može rano i lako otkriti i uspješno liječiti.
3. U prevenciji raka vrata maternice važno je organizirano provođenje mjera sekundarne prevencije (dijagnostički testovi probira na rak vrata maternice).
4. Prema smjernicama za dijagnostiku i liječenje HDGO (Cervikalne intraepitelne neoplazije, Algoritmi dijagnostičkih postupaka, 2012) preporuča se svim ženama generativne dobi raditi PAPA test, te u određenim slučajevima molekularni HPV test (primarni probir kod žena ≥ 30 god. života, trijaža kod granične citologije, trijaža nakon konizacije).
5. U NZJZ SDŽ dijagnostika HPV-a provodi se molekularnim testom kojim se može (osim rezultata za HPV: pozitivan ili negativan) istovremeno otkriti žene koje imaju tipove HPV-16 i HPV-18, a to su one žene koje su pod najvećim rizikom od razvoja karcinoma i trebaju drugačiju daljnju obradu. Poznato je da tipovi HPV-16 i HPV-18 uzrokuju preko 70% karcinoma vrata maternice.
6. Prema objavljenim radovima, od ukupnog broja napravljenih testova na HPV u Splitsko-dalmatinskoj županiji pozitivnih je oko 35%. Najučestaliji tip je HPV-16 (što iznosi oko 10% od ukupnog broja testiranih, odnosno oko 30% od ukupnog broja pozitivnih na HPV).
„Promjene izazvane HPV infekcijom i njihovo liječenje“
Prof. dr. sc. prim. Deni Karelović, dr. med, specijalist ginekologije i opstetricije, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Split
1. Premaligne bolesti materničnog vrata (cervikalne intraepitelne neoplazije – CIN) i karcinom vrata maternice tretiraju se kao spolno prenosive bolesti. Infekcija HPV-om je neophodan, ali nedovoljan uzrok razvoja karcinoma.
2. Razdoblje inkubacije, tj. vrijeme od infekcije do nastanka promjena iznosi od 3 tjedna do 6 mjeseci.
3. Antivirusni lijek licenciran za liječenje HPV infekcije trenutno ne postoji.
4. Liječenje se dijeli prema vrsti na: ablacijske zahvate (krioterapija tekućim dušikom, laserska terapija, ekscizija), imunomodulatore (imiquimod, interferon), sredstva koja djeluju fizički ili kemijski (podofilin, podofilotoksin, trikloroctena kiselina i 5-fluorouracil), antimikrobne lijekove (cidofovir i BCG) koji se u novije vrijeme ispituju.
5. Kondilomi su benigne, anogenitlne, proliferativne tvorbe uzrokovane HPV-om. Postoji niz različitih postupaka kojima se kondilomi više ili manje uspješno otklanjaju, u 30 do 70 % slučajeva vraćaju se tijekom 6 mjeseci od liječenja. Izbor načina liječenja ovisi o morfologiji, broju i distribuciji kondiloma. Krioterapija tekućim dušikom najčešće je prvi izbor liječenja i primjenjuje se u tjednim intervalima. Može se primijeniti i za vrijeme trudnoće.
6. Pravodobnim probirom (Papa test, detekcija HPV infekcije), daljnjom dijagnostikom pozitivnih žena (kolposkopija, biopsija) i liječenjem (LLETZ ili konizacija) može se uspješno spriječiti nastanak raka vrata maternice.
„Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice“
Prim. dr. sc. Joško Zekan, dr. med, specijalist ginekologije i opstetricije, predsjednik Povjerenstva za koordinaciju provedbe Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka vrata maternice Ministarstva zdravlja RH-a
1. Nacionalni programi probira raka vrata maternice u pojedinim europskim državama razlikuju se po intervalu, metodama i ukupnom trajanju, ali svi programi ukazuju na veliko javnozdravstveno značenje ranog otkrivanja ove bolesti.
2. Gotovo 90% invazivnih karcinoma materničnog vrata u svijetu nastaje u zemljama koje nemaju nacionalni program probira.
3. Dvije su osnovne vrste programa probira: oportunistički (pasivni) i organizirani (aktivni) probir, koji može biti na nacionalnoj ili regionalnoj razini. U zemljama s nacionalnim probirom, rak materničnog vrata ima nisku incidenciju (manje od 10/100.000 žena).
4. U organiziranom programu ranog otkrivanja raka vrata maternice jasno su definirani svi postupci i njihovi provoditelji, vrsta testa i ciljna populacija na koju se probir odnosi. Koncepcijski okvir za aktivnu sekundarnu prevenciju raka vrata maternice uključuje redovito pozivanje svih asimptomatskih žena u dobi od 25 do 64 godine na probir u dogovorenom intervalu (3 godine).
5. Test u probiru je konvencionalni PAPA test koji se provodi prema zadanim smjernicama ginekoloških i citoloških društava. Citološkom analizom obriska vrata maternice možemo, uz sva ograničenja, polučiti smanjenje incidencije invazivne bolesti u rasponu od 50% do 70% u najboljem slučaju.
6. U slučajevima patološkog citološkog nalaza bolesnice se upućuju bez odlaganja na kolposkopski pregled, ciljanu biopsiju i histopatološku potvrdu.
„HPV cijepljenje“
Željka Karin, dr. med., univ. mag. med., specijalist školske i sveučilišne medicine, voditeljica Službe za školsku i sveučilišnu medicinu NZJZ SDŽ-a
1. U prevenciji raka vrata maternice i drugih bolesti uzrokovanih HPV infekcijom potrebno je provoditi i primarnu i sekundarnu prevenciju.
2. Metode primarne prevencije: edukacija i HPV cijepljenje mogu uspješno prevenirati HPV infekciju.
3. Najdjelotvornije mjere u sprječavanju HPV infekcije su pravovaljana informiranost, odgoj u obitelji, spolni odgoj u školi, poticanje na odgovorno spolno ponašanje i redoviti preventivni ginekološki pregledi.
4. Dosadašnja učinkovitost cijepljenja četverovalentnim cjepivom djevojčica i mladih u dobi od 9-26 godina pokazala se smanjenjem incidencije: genitalnih bradavica, infekcije s tipovima HPV-16 i HPV-18 i promjena visokog stupnja – HSIL (high grade squamous intraepithelial lesion) u mladih žena koje su cijepljene.
5. U Hrvatskoj se neobavezno preporučuje cijepljenje protiv HPV infekcije djevojčica osmog razreda osnovne škole, te djevojaka u dobi od 15 do 18 godina koje nisu spolno aktivne.
6. Spolno aktivne djevojke/žene koje su cijepljene protiv HPV-a (cjepivo uključuje tipove 16, 18, 6, 11) i dalje se moraju odgovorno spolno ponašati i redovito podvrgavati testovima probira na rak vrata maternice zbog moguće infekcije ostalim visokorizičnim tipovima HPV-a (PAPA test, te u indiciranim slučajevima HPV testiranje i kolposkopija). Te se preporuke kod cijepljene populacije ne razlikuju od obvezatnih za cjelokupnu populaciju.
Usklađena rasprava bila je zanimljiva i korisna. Kao rezultat predavanja i rasprave nastali su i gore navedeni zaključci simpozija.
Izviješće sastavila:
Prim. dr. sc. Vanja Kaliterna, dr. med.,
spec. med. mikrobiologije s parasitologijom
