Suvremeni je javnozdravstveni izazov očuvanje i unaprjeđenja zdravlja svih ljudi. Danas je zdravlje prepoznato kao društveni imperativ, a tjelesna aktivnost kao civilizacijska potreba modernog čovjeka.
Tjelesnu aktivnost gotovo uvijek povezujemo sa sportom. Sport je opće ljudsko dobro i jedan od najizrazitijih oblika čovjekove kreativnosti. Nastao je kao igra i zabava, a razvio se u složeni društveni fenomen sa specifičnim društvenim funkcijama. Izraz je društvenih potreba, ovisan o društvu, ali i društvo od njega. Sportska je aktivnost višedimenzionalna društvena pojava. Čovjek je po svojoj definiciji homo ludens (lat. čovjek koji se igra i ima potrebu za igrom), a također je i potreba za kretanjem jedna od osnovnih potreba čovjeka. Anatomija i izgled ljudskog organizma pretpostavljaju mišićni rad, nikako ne-kretanje.
Krive percepcije javnosti o sportu i rekreacijskim aktivnostima, medijski često eksponirane kao negativne strane sporta, kao i nezainteresiranost i neupućenost mladih i odraslih, uzrokom su činjenice kako se nezanemariv broj osoba ne bavi nikakvom tjelesnom aktivnošću. Ostali razlozi su vjerovanje kako je svako bavljenje sportom vezano uz postignuća određenih sportskih rezulatata, te da je za aktivan život potrebno izrazito puno vremena, kao i ulaganje izrazito velikih napora. Tjelesna aktivnost, kretanje i bavljenje sportom neosporno utječu na zdravlje svih, a posebno djece i mladih. Nažalost, danas smo svjedoci sve veće profesionalizacije u cilju postizanja vrhunskih rezultata i materijalne dobiti.
Želimo li živjeti u civilizacijski naprednom društu i imati odgovornost za budućnost naše djece, moramo djelovati i posvetititi se omasovljenju sporta, jer to na kraju predstavlja korist i za pojedinca i za društvo u cjelini. Stoga je na razini lokalne zajednice potrebno osmisliti programe za veće uključivanje djece i mladih u bavljenje sportom, besplatno i/ili bez većeg financijskog ulaganja roditelja.
Iznimno je važno razvijati masovni, amaterski sport te što više djece i mladih uključiti u sportske aktivnosti! To je novi društveni izazov i golema mogućnost za razvijanje sportskog pokreta u cjelini, a osobito je značajna dostupnost sporta svakome. Aktivna uloga u ovom području može jedinstveno i značajno doprinijeti unapređenju javnog zdravlja, a istovremeno ojačati društveni kredibilitet i odgovornost za sport u cjelini.
Ono što povezuje svih, sportaše, rekreativce, djecu kojima je sport igra, jest način na koji se sport doživljava. Sport je strast. Sport je izazov. Sport je igra. Sport je ljubav. Prirodan je izričaj ljudske prirode i zato smo mu privrženi. Sport može promijeniti život, Vas i svijet oko Vas.
Sport je također i izvanredno odgojno sredstvo. Omogućava djeci da razviju svoje humane kvalitete i promiče autentične ljudske vrijednosti. Sport ima pozitivnu ulogu i u emocionalnom razvoju djece, olakšava proces njihove socijalizacije, uči djecu samodisciplini i radnim navikama, ali i sposobnosti kvalitetnog raspoređivanja vlastitog vremena. Sport pomaže djeci da potroše svoju energiju, te budu mirnija, sretnija i bolje koncetrirana.
Bavljenjem sportom mladi razvijaju kreativnost i samopoštovanje, a ukoliko sudjeluju u timskom sportu uče se suradnji i timskim radu što će im kasnije u životu biti od velike koristi. Sport uči ustrajnosti, hrabrosti, samostalnosti, strpljivosti, poštivanju pravila, kooperaciji, fairplay-u u igri i životu, lakšem stvaranju i razvijanju prijateljstva. Sport nudi i putovanja te upoznavanja novih kultura i ljudi, snalaženje u raznim situacijama. Sport zadovoljava potrebu za kretanjem, druženjem, sigurnošću i redom, samoostvarenjem, pripadanjem….
Sport i tjelesna aktivnost razvijaju samosvijest i smanjuju anksioznost i stres. Tu se uči nositi s uspjehom i neuspjehom, pohvalama i kritikama, disciplini. Sport od mladog pojedinca gradi čovjeka s vrlinama.
Štoviše, upoznavati sebe i druge, naučiti funkcionirati u grupi, međusobno se poštovati najlakše je kroz igru i zabavu. Sportski programi razvijaju i vještine samodiscipline, timskog rada i bolje socijalizacije u društvu, a utječu i na pozitivniji pristup životu. Kroz pobjede i poraze u sportu, djeca i mladi se uče da život donosi uspone i padove, kao i da dodatnim zalaganjem mogu utjecati na konačni ishod. Otkrivaju da svakodnevna odricanja ne moraju donositi trenutne rezultate, nego su dio dugoročnog procesa, koji će jednog dana donijeti uspjeh.
Djeca koja sudjeluju u organiziranom sportu općenito su zdravija, postižu bolji uspjeh u školi, imaju bolje razvijene socijalne vještine i više su timski orijentirana. Djeca koja su aktivna podnose veća opterećenja, snalažljivija su, komunikativnija, te se u konačnici lakše nose sa zadaćama koje su pred njima. Kroz bavljenje sportom oslobađaju se i nagomilanog stresa.
Sport i tjelesna aktivnost ispunjavaju društveni život mladih i ne prepuštaju ih negativnim socijalnim pojavama, a potiču i pozitivniji pristup životu.
Zdrava navika bavljenja sportom ostaje za cijeli život. Napuštanjem sportskog kolektiva možete izaći samo kao emotivno i mentalno bogatija i jača osoba.
Lidija Kovačić, prof.
Služba za javno zdravstvo i promicanje zdravlja
Literatura:
1. Dostupno na: https://bib.irb.hr
2. Dostupno na: https://studenti.rs/skripte/sociologija-sport-i-funkcija-sporta/
3. Dostupno na: https://www.moderno-gombanje.hr
4. Dostupno na: https://www.jw.org.hr//biblijska-ucenja
5. Dostupno na: https//bloglifepower.wordpress.com
6. Dostupno na: https://www.building-body.com/zasto-poticati-malisane-bavljenje-sportom
7. Allen Bartoš. Zdravlje i tjelesna aktivnost civilizacijska potreba modernog čovjeka. Media, culture and public relations. 6, 2015,1
8. Cox, Richard H. Psihologija sporta: koncepti i primjene, 2005.
9. Đonlić V, Marušić Štimac O, Smojver – Ažić S. Odgojni aspekti sporta – slika o sebi i problemna ponašanja obzirom na uključenost i uspješnost djece u sportskim aktivnostima.
10. Martinović N. Počinje kao igra. Narodni zdravstveni list. 2006; 554-555; 16-7.
