Kada je još Nikola Tesla pokušavao ostvariti svoj san o prijenosnim valovima, nije niti mogao zamisliti kako bi jednog dana ljudsko biće moglo „postati zarobljenik tehnike“. Iako svi dobro znamo da bi tehnika trebala biti u službi čovjeka čini se da se danas slobodno možemo upitati, tko je tu kome u službi? Čovjek ili pametni uređaji sa kojim se svakodnevno koristi privatno ili poslovno?!
U 21.st. suvremenom čovjeku je uglavnom „gotovo sve dostupno“. Između ostalog to je i zbog pametnih telefona koje je nemoguće odvojiti od korištenja interneta jer se na njima pregledavaju svakodnevno internetski sadržaji. Na prvi pogled kao da se dogodila epidemija među korisnicima mobilnih uređaja.
Znamo da su ponajviše ugrožena djeca i mladi koji lako umanjuju mogućnost kontrole ponašanja i teško im je otići „off – line“. Mnogi mlađi korisnici nerijetko pokazuju znakove emocionalne uznemirenosti kad to doista moraju i učiniti. Čim i sami podignete glavu sa nekog od „naših ekrana koji nas okružuju“ možete primijetiti da je sve manje izravne međusobne komunikacije među ljudima. Dakle što rade djeca i mladi, ali i odrasli ljudi na mobilnim uređajima, osim što ga ponekad ili češće koriste za razgovor?!
Čini se da svi koji imaju mobilne uređaje i vole ih, ali sve više je onih koji tu ljubav ne znaju kontrolirati! Pomoću pametnih telefona lakše i brže svi komuniciraju on-line, dopisuju se koristeći različite načine, uključujući i gifove, a da nisu u ničijem društvu, niti se trebaju potruditi da to i budu! Čini se da mlađe generacije druženjem preko interneta stvaraju i nova „on-line igrališta“. Imaju pristup internetu koji postaje svijet velikih mogućnosti ali i rizika. Informiraju se, gledaju filmove, slušaju glazbu, bilježe trenutke za sjećanje ili ih pregledavaju. Objavljuju događanja ili prate zanimljivosti, kreiraju osobne ili poslovne sadržaje na nekoliko društvenih mreža sa strašću i u vremenu koja učestalo podrazumijeva i narušavanje svakodnevnog funkcioniranja. Sve češće to čine bez kontrole! Što po definiciji spada u bihevioralne „ne kemijske ovisnosti“.
Iz praktičnog rada u Savjetovalištu za djecu i mlade/ Službe za mentalno zdravlje može se uočiti: da se ovakav problem nikada ne javlja kao izoliran već u kontekstu i drugih poteškoća! Nakon uključivanja u obiteljske ili individualne savjetodavne programe lako je prepoznati i značajne segmente ovisničkih ponašanja.
Djeca i mladi uvijek su najranjivija skupina u društvu i većem riziku da izgube kontrolu nad svojim ponašanjem, što potvrđuju i ozbiljne svjetske studije! Važno ih je i zato usmjeravati i podržavati da ne bi ugrozili svoje mentalno zdravlje provodeći u prosjeku i do 8 sati on-line! Činjenica je da time razvijaju neke druge vještine koje će možda biti važne za budućnosti društva kao i tržište rada ali bi mogli ostati uskraćeni za razvoj socijalne inteligencije, empatije prema drugome i svojoj okolini.
Kako onda u virtualnom svijetu koji postaje sve više „naš realitet“ pomoći djeci i mladima da on-line usluge koriste sa mjerom i odgovorno? Treba li djeci i mladima tkz.“domorodcima tehnologije“ postaviti pravila „on-line odrastanja“ i tko bi za to trebao preuzeti odgovornost ne bi trebalo biti upitno!
Kao i uvijek prvi modeli, koju pokazuju svojim primjerom razinu medijske pismenosti ali i kritičnosti jesu odrasli jer najbolji put do sigurnog korištenja interneta počinje u obitelji i to već u ranoj dobi svakog djeteta. Rezultati istraživanja Poliklinike za djecu i mlade u Zagrebu pod nazivom: Kako hrvatski predškolci provode vrijeme uz ekrane kazuju mnogo i slijedeće. S prvim rođendanom 40% djece provodi više od nekoliko sati pred ekranom, s dvije godine taj broj se penje na 79%, s četri godine elektronske uređaje koriste gotovo svi 98,7%. Većini beba TV je prvi ekran u životu, slijede ga pametni telefoni i tableti. Što reći mladim roditeljima osim da je izuzetno važno da što više i češće gledaju svoje bebe dok su budne jer se one zrcale u njihovim licima, vide u očima majke i tako potvrđuju svoje malo- veliko postojanje. Vesele se poznatom glasu koji ugodno guguće, licu koje priča priču ili pjevuši te plaću i ljuti se ako su njihovi bližnji pretjerali sa on-line aktivnostima ne gledajući ih. Bebe to znaju prepoznati već vrlo rano, jer im je zrcalni odnos sa bliskim osobama i te kako bitan za njihov normalan psiho-fizički razvoj. Manje su im važna iskustva s medijima koji znaju biti presnažna i uznemirujuća za njihovu dob.
Mi odrasli pomoću pametnih telefona surfamo društvenim mrežama a da pri tom prolazi vrijeme i događa se stvarni trenutci koji ne primjećujemo. Ne čujemo ljude koji sijede pokraj nas ali to ne znači da smo i odmah i ovisni. Djeca nas pri tom gledaju i uče! Vrlo često na pametnim telefonima imamo različite aplikacije: za igru, tjelesnu aktivnost, reproduktivno zdravlje, prehrambene navike, kupnju, prodaju, putne, vremenske i/ili slične usluge. Mobilni uređaji su postali dio naše svakodnevnice, pa se može upitati da li je sve što se događa oko moderne tehnologije počelo ljudskom biću izmicati „kroz prste“, dok u rukama gotovo bez prestanka držimo uređaje koji su postali već i „produžetci naših ekstremiteta“. Nagovještaj gubitka direktnog taktilnog osjećaja za svijet koji nas okružuje mogao bi postati prostor za stvaranje svijeta, pseudoautizma. Prikračenog za nesputanu igru i kreaciju u kojoj se razvija mašta i druženje uz uključenost svih osjetila. Što će sve donijeti takav svijet još uvijek ne znamo ali znamo da će buduće generacije imati veću brzinu apstraktnog mišljenja i biti i te kako dobri IT stručnjaci.
Kada ovisnost o uređajima može biti zabrinjavajuća?
To je onda kada se prekomjerno više satno korištenje tehnologije odražava na svakodnevne obveze i ponašanja uz mogući prateći poremećaj sna i budnosti ne samo kod djece i mladih već i odraslih korisnika on-line usluga. Povremeno i sami počinjete primjećivati teškoće u funkcioniranju iako vas je okolina već više puta i duđe vremena uzaludno na to upozoravala. Treba istaknuti da je uz navedeno uvijek naglašena emocionalna uznemirenost i neprimjerna reakcija pri oduzimanju mogućnosti korištenja interneta ili samih uređaja.
Ne smijemo zaboraviti da su pravila i granice važne u svim područjima života djece i mladih ali isto vrijedi i u virtualnom svijetu! Odrasli pokazuju put! Ravnoteža između korištenja medija i ostalih aktivnosti izuzetno je važna svima, djeci ali i odraslima.
Koliko vremena najmlađi članovi obitelji mogu provesti na internetu? Koje sadržaje mogu postavljati? Koje stranice posjećivati, kako se treba ponašati pri tome i tko su njegovi on- line prijatelji ponekad nije jednostavno znati?! Odrasli trebaju pokazati zanimanje za navedeno i o tome spremno razgovarati sa mlađim članovima obitelji. Roditelji će u tome biti i uspješniji ako imaju dobar odnos sa svojim djetetom. Nadziranje i korištenja tehnologije djece bit će lakše uz dogovorene strategije te vremenska i prostorna ograničenja
Gdje su mladi (i što rade na) internetu, koji su trendovi i gdje odlaze? Koje digitalne usluge koriste u Splitsko-dalmatinskoj županiji saznali smo nakon prikaza rezultata on-line istraživanja djelatnika Službe za mentalno zdravlje po nazivom „Navike korištenja interneta kod djece i mladih“, koji će biti objavljeni stručnoj i široj javnosti 27.04.2018.g.
Mirela Grbić, prof. def. stručni suradnik Službe za mentalno zdravlje NZJZ-SDŽ
Voditeljica odsjeka za preventivne programe
