Od pojave virusa korone u Kini do njegovog širenja po Europi i ostalim kontinentima nije trebalo puno vremena. Razni mediji su nas svakodnevno informirali o broju oboljelih, umrlih, izliječenih, njegovom „ponašanju“ i mutacijama te mogućim izvorima širenja ali, nismo gajili uvjerenje kako bi se i nama to moglo dogoditi tako brzo i u ovim razmjerima.
Suvremeni svijet funkcionira po principu povezivanja i razmjena kako ljudi (ili ostalih živih bića), stvari, pojava, tako i ideja, izuma i misli. Sve nam je postalo brzo i lako dostupno ali ne uvijek i prihvatljivo. Putovanja, rezervacije, brze novčane transakcije, on – line trgovine, informiranost, udruživanja u političke ili neke druge aktivizme, neke su od prednosti „lakoće i brzine“ funkcioniranja suvremenog svijeta. S druge strane širenja zaraza, masovne migracije, prevare na društvenim mrežama, krive informacije, prodaje lažnih artikala, ilegalne nabave oružja, sredstava ovisnosti i tako u nedogled, situacije su koje nam nisu prihvatljive.
Informacija o širenju virusa korone u razmjerima pandemije potakla je kod većine ljudi osjećaj gubitka kontrole i bespomoćnosti, a time i tjeskobe. U želji da svi budu što bolje informirani došlo je do hiperprodukcije informacija kako onih stručnih tako i onih nestručnih. Kako se informacije na društvenim mrežama šire brže i uz puno manje kontrole u odnosu na one dobivene putem radija i televizije i netočne informacije su ušle u naše misaone obrade mijenjajući nam percepciju situacije, a time i odluke o vlastitim postupanjima. To je dovelo do osjećaj kako ne postoji suglasnost u primljenim informacija s našom percepcijom „stanju na terenu“. Ovo je počelo stvarati plodno tlo za razvoj panike. Razvoj panika bi značajno pogoršao nastalu situacije zato bi smo svi trebali biti odgovorni za ono što govorimo, pišemo, radimo. Panika je stanje potpunog gubitka kontrole i može uzrokovati puno veću štetu od samog virusa. Posljednjih nekoliko dana svjedočimo jednom vidu neracionalnog ponašanja ne malog broja ljudi. Artikli na policama trgovina se kontinuirano „pustoše“ u rekordnom roku unatoč tome što se naglašava kako neće biti nestašice prehrambenih proizvoda. Ipak, snimke ponašanja ljudi u drugim državama snažnija su poruka od državnih autoriteta. Ova situacija je ujedno pokazatelj kako neke teške situacije kod dijela ljudi mogu na vidjelo izbaciti ponašanja koja baš i nisu za pohvalu. Egoizam, nesolidarnost i neposluh ne bi smjeli stati na put suradnji, disciplini i solidarnosti. Zainteresiranost za potrebe drugoga, odmiče fokus s nas i prebacuju ga na drugu osobu zbog čega sami postajemo manje uznemireni. Pomaganje (volontiranje) je najbolja prevencija za pojavu tjeskobe i depresije jer pomažući drugima gradimo osjećaj kompetentnosti i korisnosti. Ako pomažemo jedni drugima imao više šanse situaciju riješiti brže i uz manje štete nego li ako se oslanjamo samo na svoje resurse.
Svjedoci smo i začuđujuće lijepih i kreativnih ponašanja kao što su organizirana pjevanja i sviranja po balkonima u Italiji. Vjerojatno se ljudi u tim velikim zgradama nisu poznavali prije pojave virusa no zajednička sudbina ih je približila na najljepši mogući način. Ovo je pokazatelj da i najteže situacije mogu izroditi najljepše ishode.
U svakom društvu postoje različite rizične skupine ljudi kojima je zajednička ranjivosti u općoj funkcionalnosti nastala zbog različitih razloga. Starije stanovništvo, djeca, invalidi, oboljeli od različitih tjelesnih i mentalnih bolesti, skupine su ljudi koje trebaju našu pomoć i podršku dok traje pandemija, ali i nakon što ona prođe. Ove skupine su izložene većim rizicima za obolijevanje, ishode liječenja te pogoršavanja trenutnog tjelesnog i/ili mentalnog zdravlja.
Treba naglasiti da će određeni postotak ljudi, osobito onih koji su bili izloženi izolaciji, pogođeni virusom ili su doživjeli gubitak člana obitelji, razviti simptome posttraumatskog stresnog poremećaja. Ovakve situacije će također pred društvo postaviti nove izazove i zahtjeve u pružanju podrške i pomoći. Važno je dati povjerenje stručnjacima, pratiti njihove upute i preporuke o postupanjima. Jedino na taj način nećemo dovoditi u rizik sebe i druge osobe. Ponašajmo se odgovorno i pružajmo pomoć jedni drugima jer nas zajedništvo čini jačima.
Ljudi bi nestalo kad bi se prestali međusobno potpomagati … ne možemo postojati bez međusobne pomoći.
Walter Scott
Stručni suradnik u Službi za mentalno zdravlje
Katarina Čolak Jurić, prof. psiholog
