„Zahvalnost je plod velike kultiviranosti, nećete je pronaći među nekulturnim svijetom“ – Samuel Johnson
Zahvalnost je univerzalno ljudsko iskustvo, a uvijek je dobar put k zdravlju, posebice u trenucima krize i stanjima bolesti koji su prisutni za vrijeme trenutne pandemije koronavirusa. Ipak, čini se da su ljudi svakim danom sve manje zahvalni, kao da i zahvalnost ima „neku svoju tržišnu cijenu“ ili je u svakodnevici, kao i sada, u trenutnoj krizi, nedostižan osjećaj za mnoge pojedince. Ljudima je, čini se, sve lakše pokazivati nezahvalnost, nezadovoljstvo, ljutnju i bijes, okrivljavati druge za svoje trenutne probleme koji su ujedno i problemi čitavog svijeta.
Sve više dolazi do izražaja osjećaj zavisti, čak i na male životne radosti, koje su u ovim posebnim uvjetima za mnoge nedostižne, poput, primjerice, šetnje s kućnim ljubimcem ili šetnje vrtom. Mnogi zaboravljaju da brojne obitelji trenutačno nemaju niti vlastiti dom nakon razornog potresa na području grada Zagreba. Također bi se trebalo prisjetiti i onih koji imaju djecu s razvojnim ili drugim teškoćama te im je dnevna rutina dodatno otežana, kao i onih koji ne mogu doći do svojih starijih roditelja koji su ugrožena skupina tijekom ove epidemije, a imaju i kronične bolesti te ne mogu brinuti o sebi. Žive sami, a bližnji im ne mogu doći u posjet kako bi im pomogli. Sve češće čujemo pojedince, ali i skupine koje su nezadovoljne, ljutite ili bijesne zbog onoga što trenutačno nemaju ili ne mogu imati zbog različitih razloga, uključujući među njima i mjere ovog ili onog stožera, koje postaju svima sve napornije. Zavist se prije ili kasnije pokaže lošom za zdravlje u cjelini jer je povezana s neugodnim emocijama i neugodnim mislima. Destruktivnim osjećajima, pa čak i ponašanjima, kao pojedinci ili skupine težimo da nekoga ili nešto uništimo, ili im nešto oduzmemo, samo zato što trenutačno ne možemo imati to što oni posjeduju.
Zahvalnost i radost su saveznici protiv deprimiranosti i tjeskobe. Naime, zahvalnost dovodi ne samo do smanjenja lučenja hormona stresa kao što je kortizol, nego i do poboljšanja imunoloških sposobnosti organizma. Zahvalnost igra ključnu ulogu u našem odgovoru na akutni stres. Ona pridonosi pozitivnom ishodu kroničnog stresa koji nerijetko ima štetan učinak na zdravlje. Može značajno pomoći u prevladavanju psihotrauma, kao i u liječenju različitih bolesti, pa i onih najtežih. Povezana je s pozitivnim mišljenjem, a pozitivno mišljenje je povezano sa zdravljem, dok negativne misli često pridonose bolestima.
Može se čak reći da je jedna od mjera očuvanja mentalnog zdravlja sklonost pronalaženja dobroga u svemu po formuli „nije svako zlo za zlo“ ili „kad se zatvore vrata otvori se prozor“! Nije važno samo ono što se događa, nego i kakav stav zauzmemo prema događajima, i je li to stav zahvalnosti ili nezahvalnosti, to jest, važna je osobna percepcija aktualnih događaja i naši načini adaptacije na situaciju krize.
Zahvalnost, a ne zavist, je emocija koja povezuje ljude i potiče ih da čine dobro jedni drugima, da budu solidarni i da grade i njeguju društvene odnose. Čovjek je po svojoj prirodi sebično biće, ali njegov opstanak ovisi oduvijek o zajedničkim interesima. Socijalna podrška je iznimno važna za javno zdravlje i vrijedna je sastavnica socijalnog kapitala za budućnost.
Zahvalnost potiče moralno ponašanje i altruizam, a zavist oduvijek samo destrukciju. Opisana je u povijesti kao jedan od sedam smrtnih grijeha i snažna sila. Zavist je, po nekim autorima, izdaja čovječnosti, a zahvalnost ne samo jedna od najvećih vrlina, nego prilika i izazov da i u ovoj trenutnoj životnoj složenosti naučimo nešto novo te da njegujemo vrijednosti koje nam pomažu da preživimo i ne zaboravimo ono osnovno, biti ljudi!
Mirela Grbić, prof. defektologije,
stručna suradnica pri Službi za mentalno zdravlje, voditeljica Odsjeka za preventivne programe
