Problemi koji su povezani sa štetnicima od javnozdravstvene važnosti stalno su prisutni na našem području, pa ih vrijedi izdvojiti zajedno s izazovima s kojima se susrećemo kod njihova suzbijanja.
Kako je propisano suzbijanje štetnih člankonožaca i glodavaca od javnozdravstvene važnosti u Hrvatskoj?
Suzbijanje štetnih člankonožaca i glodavaca od javnozdravstvene važnosti u Hrvatskoj u osnovi je regulirano Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine br. 79/07, 113/08), Pravilnikom o načinu provedbe obvezatne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije (NN 35/07, 76/12) Pravilnikom o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost obvezatne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije kao mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti pučanstva (NN 35/07) i Programom mjera suzbijanja patogenih mikroorganizama, štetnih člankonožaca (arthropoda) i štetnih glodavaca čije je planirano, organizirano i sustavno suzbijanje mjerama dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije od javnozdravstvene važnosti za Republiku Hrvatsku (NN 128/11).
Prema ovoj regulativi obvezne mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije (DDD) kao mjere zaštite pučanstva od zaraznih bolesti provode se kao opće, posebne i sigurnosne. To bi značilo da se obvezne DDD mjere, kao opće, provode u objektima koji podliježu sanitarnom nadzoru. Nadalje, obvezne DDD mjere, kao posebne mjere, provode se radi sprečavanja pojave i suzbijanja širenja zaraznih bolesti koje uzrokuju patogeni mikroorganizmi, štetni člankonošci (lat. arthropoda) i štetni glodavci na svim površinama, prostorima i u svim objektima koji podliježu sanitarnom nadzoru. Njihovu provedbu omogućavaju Grad Zagreb, gradovi i općine, a provode se kao preventivne mjere i kao obvezne preventivne mjere.
Obvezne protuepidemijske mjere provode se radi brzog i učinkovitog zaustavljanja širenja zaraznih bolesti kao sigurnosne i obvezne mjere.
Mjere obvezatne deratizacije i dezinsekcije provode zdravstvene institucije i tvrtke koje zadovoljavaju posebne uvjete za obavljanje ove djelatnosti i za to imaju odobrenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.
Štetni člankonošci od javnozdravstvene važnosti i kako se suzbijaju
U štetne člankonožce (artropodi) od javnozdravstvene važnosti u Hrvatskoj službeno se ubrajaju prijenosnici zaraznih bolesti (komarci, nevidi, muhe, buhe, uši tijela, krpelji); mehanički prijenosnici mikroorganizama (smeđi i crni žohari, faraonski i drugi mravi); paraziti na tijelu (uši glave i stidne uši); uzročnici alergijskih reakcija (stjenice: kućna, golublja, lastavičja stjenica, zlatokraj, borov četnjak gnjezdar, gubar, od kornjaši pederide, od grinja kućna, prašna, ptičja i kokošja); štetni člankonošci toksičnog djelovanja – pauci (crna udovica, lažna crna udovica, tarantola), ose, stršljeni i obadi, štipavci, strige i stonoge; skladišni štetnici (leptiri – moljci, kornjaši: žišci, crvotočci, kožojedi, slaninari, brašnari i gljivari i grinje); štetnici estetske ili javnozdravstvene važnosti (skokuni, babure, uholaže i šturci) kao i štetni glodavci od javnozdravstvene važnosti (štakori, kućni miš i drugi štetni glodavci).
U budućnosti se u suzbijanju javnozdravstvenih štetnika – komaraca, glodavaca, muha i žohara – za čije se suzbijanje troši najviše resursa očekuje niz ozbiljnih problema i izazova, jer su to organizmi koji se brzo prilagođavaju i direktno ugrožavaju zdravlje ljudi. Uz njih, izdvojit ćemo i nevide, buhe, krpelje, mrave i stjenice kao zahtjevnije javnozdravstvene štetnike za suzbijanje. Za svakog od njih vezuje se niz aktualnih problema zbog kojih njihovo uspješno suzbijanje predstavlja izazov za struku u vremenima koja dolaze.
Komarci
Javnozdravstvena važnost komaraca je neupitna s obzirom da su komarci prijenosnici malarije, niza arbovirusnih bolesti i filarijaze. Suzbijanje komaraca propisano je radi sprečavanja pojave zaraznih bolesti pučanstva; smanjenja uzrokovanja kožnih problema, urtika, eritema, alergijskih promjena nastalih ubodima komaraca i sekundarnih infekcija zbog oštećenja kože te uzrokovanja smetnji pri normalnom odvijanju svakodnevnih aktivnosti domicilnog pučanstva i turista.
U Hrvatskoj je zabilježeno je preko 50 vrsta komaraca. Dok su većina vrsta na našem području uglavnom molestanti, vrsta Aedes albopictus ili azijski tigrasti komarac ima izuzetnu javnozdravstvenu važnosti s obzirom da je odgovoran za prve slučajeve autohtone denga groznice (engl. dengue) u Hrvatskoj registriranih krajem rujna 2010. na poluotoku Pelješcu. Stoga je program mjera organiziranog, sustavnog, planiranog, a prije svega pravovremenog suzbijanja komaraca uključivo i vrste Aedes albopictus. Pored ove vrste na našem području suzbijaju se obični (kućni) komarac Culex pipiens koji je ujedno i prijenosnik virusa Zapadnog Nila.
Niz je izazova i poteškoća s kojima se susrećemo kod suzbijanja komaraca. Edukacija stanovništva kao i preventivne i mehaničke mjere koje se provode radi suzbijanja komaraca u praksi iz godine u godinu pokazuju da nisu dovoljne za održavanje komaraca na nama zadovoljavajućoj razini. Za uspješno suzbijanje komaraca potrebno stalno praćenje svih žarišta i preventivno ili pravovremeno djelovanje (mehaničko, kemijsko i neko drugo). Sva žarišta ili dovoljno veliki dio svih žarišta komaraca, poglavito u urbanim staništima, u praksi je jako teško utvrditi. Veliki je udjel legla koji nisu dostupni za obradu, mehaničku i larvicidnu, što je razlog da u pravilu svake sezone bilježimo povećanoj brojnosti komaraca zbog koje se pribjegava primjeni adulticidne metode suzbijanja komaraca zamagljivanjem. Kod primjene kemijskih mjera suzbijanja komaraca sve je veći problem izbor insekticida radi ekoloških pritisaka (zabrane ili ograničenja pojedinih pesticida zbog utjecaja na okoliš i neciljane organizme) s jedne strane kao i zbog otpornosti komaraca na insekticide s druge strane. Sve više vrsta razvija otpornost na uobičajene larvicidne i adulticidne preparate. Nažalost, u tijeku je širenje invazivnih vrsta komaraca poput već udomaćenog tigrastog komarcaAedes albopictus, ali i širenje vrsta Aedes japonicus i Aedes koreicus kao i širenje vrste Aedes aegypti koji je glavni prijenosnik Denga groznice u svijetu, a zabilježen je u istočnom Mediteranu (Cipar). Nove bolesti koje se javljaju uslijed prijenosa arbovirusa (denga, zika, „chikungunya“, žuta groznica) i dalje su u porastu, čak i u područjima gdje ranije nisu bili prisutni. Ističemo važnost provedbe monitoringa invazivnih komaraca i rizik koji postoji od lokalnog prijenosa importiranih uzročnika arbovirusnih infekcija tijekom turističke sezone.
Razvidno je kako suzbijanje komaraca stalno donosi nove izazove. U budućnosti se nadamo većim uspjesima u edukaciji stanovništva u suzbijanju komaraca i boljem prihvaćanju kampanja od strane lokalnih zajednica. Očekuju se i nova rješenja razvojem novih tehnika i tehnologija detekcije, praćenja i suzbijanja populacija komaraca i ekološki prihvatljivijih alternativa kemijskim mjerama kao što je su metode unosa sterilnih jedinki, upotreba dronova, GIS, senzori i drugo.
Muhe
Za muhe kao dokazane mehaničke prijenosnike salmoneloza, šigeloza, enterovirusa, hepatitisa A i jajašaca crijevnih parazita propisano je suzbijanje radi sprečavanje prijenosa mikroorganizama i zaraznih bolesti pučanstva te sprečavanja uznemiravanja pučanstva tijekom obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Ono se provodi preventivnim dezinsekcijama na deponijima otpada i gnojnica te drugim javnim površinama na kojima je epidemiološkim izvidom utvrđena pojačana infestacija kao i obvezatna preventivna dezinsekcija u slučaju pojave zarazne bolesti. Na žalost i dalje postoji značajan rizik za mehanički prijenos bolesti u gusto naseljenim područjima i mjestima s lošim higijenskim uvjetima. Suzbijanje muha otežava njihova sposobnost da relativno brzo razvijaju rezistenciju na insekticide. Problem muha u urbanoj sredini usko je vezan uz stvaranje, adekvatno prikupljanje, odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada. U ruralnim sredinama problem je uglavnom vezan uz držanje i uzgoj životinja i stoga je uglavnom u veterinarskoj nadležnosti.
Žohari
Žohari su mehanički prijenosnici gastrointestinalnih infekcija, dizenterije, trbušnog tifusa i drugih zaraznih bolesti. Suzbijanje žohara je od javnozdravstvene važnosti s obzirom da su oni vrsta štetnika koja se maksimalno prilagodila suživotu s čovjekom (tzv. sinantropija) i koja zbog toga što interferira s čovjekovim aktivnostima može s njime doći u direktan ili indirektan dodir što ponekad rezultira i s različitim poremećajima zdravlja, poput zaraznih bolesti ili alergijskih stanja. Njihova infestacija predstavlja zdravstven rizik jer tvore most između ekskremenata i hrane. Propisano je suzbijanje žohara preventivnom dezinsekcijom u kanalizaciji i površinama u slučaju pojačane infestacije.
Izazovi u suzbijanju žohara u budućnosti vezani su uz njihovu otpornost na insekticide, naročito kod njemačkog žohara Blattella germanica. Suzbijanje je otežano i radi njihovog skrivenog načina života i brze adaptacije – promjene ponašanja kod nekih populacija.
Nevidi
Za nevide (flebotome) kao prijenosnike “papatači groznice” te kožne i visceralne lišmanijaze je propisano suzbijaju radi sprečavanja pojave i širenja bolesti obvezatnom preventivnom dezinsekcijom – kao posebnom mjerom – u slučaju njihove pojave na području općina i gradova u suradnji s veterinarskom službom zbog pregleda pasa. Mjere suzbijanja se provode rezidualnim prskanjem (orošavanjem) površina na kojima se zadržavaju, oko 100 m od kuća ili pasjih (životinjskih) nastambi kod epidemioloških indikacija.
Suzbijanje nevida Phlebotomus spp. u na našem području predstavlja velik javnozdravstveni izazov za koji je vezan niz problema. Preživljavanju i razmnožavanju flebotoma pogoduje mediteranska klima (topla, suha ljeta i blage zime). Produžena sezona aktivnosti zbog porasta temperatura i klimatskih promjena produljuje vrijeme kada postoji rizik od uboda nevida. Nevidi se zadržavaju u pukotinama zidova, podrumima, štalama, ruševinama i špiljama – mjesta kojima obiluje ovo područje. Moglo bi se reći da je nedovoljno sustavno praćenje populacija nevida – entomološki nadzor je sporadičan. Nedovoljna detekcija i prijava slučajeva leishmanijaze (i u ljudi i u pasa) otežava procjenu realnog rizika. Psi kao glavni rezervoari Leishmanie nisu uvijek obuhvaćeni redovitim testiranjem. Mogućnosti suzbijanja nevida su ograničene. Kemijska kontrola insekticidima ima kratkotrajni učinak u okolišu; brzo obnavljanje populacije. Moguća je i rezistencija. Biološka kontrola (npr. prirodni predatori, sterilizacija) nije dovoljno razvijena za praksu. Repelenti i zaštitne mreže su djelotvorni, ali rijetko korišteni u kućanstvima. Otežano suzbijanje u ruralnim područjima s mnogo nedostupnih mikrostaništa. Suzbijanje je otežano radi povezanosti sa psima i veterinarskih problema koji uključuju kontrolu pasa lutalica koji služe kao rezervoar Leishmanie, visoki troškovi liječenja i profilakse kod kućnih pasa obeshrabruju vlasnike, postoji i nedostatak cijepljenja i prevencije – iako postoje cjepiva i repelentne ogrlice, njihova primjena nije široko rasprostranjena. Građani često nisu svjesni rizika od nevida (za razliku od krpelja). Nedovoljno se promiču preventivne mjere: mreže na prozorima, zaštitne ogrlice za pse, izbjegavanje boravka na otvorenom u sumrak.
Ako sažmemo uzroke poteškoća, a ujedno i izazova koji nas očekuju u suzbijanju nevida u budućnosti mogli bi navesti produženu sezonu aktivnosti kao posljedicu klimatskih promjena, nedovoljno sustavan nadzor nevida i leishmanijaze, teškoće u provođenju dugotrajnih i održivih mjera suzbijanja, rezervoari među psima i divljim životinjama kao i niska svijest stanovništva i ograničeni resursi za preventivne kampanje.
Buhe
Buhe su prijenosnici ruralne i urbane kuge, murinog pjegavca, tularemije te uzročnici alergijskog dermatitisa ljudi (i životinja).Iako su buhe prvenstveno ektoparaziti životinja one osim kućnih ljubimaca povremeno ili stalno napadaju ljude. Svojim ubodima buhe kod čovjeka izazivaju neugodu, svrbež i promjene na koži uz mogućnost sekundarnih infekcija te mogu prenositi različite uzročnike bolesti. Propisana je preventivna dezinsekcija buha u slučaju pojave velike infestacije na zelenim površinama, parkovima i šetnicama i obvezatna preventivna dezinsekcija u slučaju pojave zarazne bolesti. Obradu životinja i prostora u kojima se zadržavaju životinje provodi veterinarska služba. U našim ruralnim područjima svjedoci smo javnozdravstvenih problema koji se javljaju uslijed infestacije kućanstava buhama povezano s držanjem i uzgojem životinja. Problemi s buhama na životinjama, u životinjskim nastambama gnojnicama su u veterinarskoj nadležnosti.
Krpelji
Krpelji su prijenosnici krpeljnog meningoencefalitisa, Q-groznice, Lyme borelioze, murinog pjegavca, tularemije, antraxa, hemorargijske groznice. Značaj suzbijanja krpelja u humanoj i veterinarskoj medicini je velik jer su oni rezervoari, vektori, ali i izvori brojnih humanih i animalnih patogena. U iznimnim situacijama krpelji mogu prenijeti na ljude određene bolesti koje su zajedničke životinjama i ljudima (zoonoze).Propisano je suzbijanje krpelja obvezatnom preventivnom dezinsekcijom u slučaju pojave zarazne bolesti. Izdvojili bi psećeg krpelja Rhipicephalus sanguineus koji prenosi uzročnike Mediteranske pjegave groznice na području našeg priobalja. Za uspjeh u suzbijanju i zaštiti od krpelja potrebno je pratiti populacije krpelja, educirati stanovništvo o zaštiti (odjeća, repelenti, pregled tijela) te razvijati integralne mjere suzbijanja uz povezivanje veterinarskog i javnozdravstvenog sektora.
Mravi
Mravi su mehanički prijenosnici niza patogenih bakterija. Suzbijanje je od javnozdravstvene važnosti posebice u bolnicama te domovima za nemoćne i stare osobe. Njihovo je suzbijanje propisano u slučajevima velike infestacije obvezatnom preventivnom dezinsekcijom kao posebnom mjerom. Na području naše županije posebno u zadnjih nekoliko sezona bilježimo porast pritužbi na mrave u kućama, zgradama i drugim objektima poput – zdravstvenih ustanova, hotela i restorana, naročito tijekom ljetnih sušnih mjeseci. Za uspješno suzbijanje potrebno je ciljati gnijezda i koristiti mamce s odgođenim djelovanjem i koristiti integralne mjera suzbijanja (fizičke barijere, sanitacija, mamci umjesto prskanja) uz ograničenu upotrebu kemikalija u turističkim i prehrambenim objektima. Potrebno je razvijati biološke i ekološki prihvatljive alternative u skladu s EU regulativom.
Stjenice
Stjenice (kućna stjenica) nemaju značaj u prijenosu bolesti, ali svojim ubodom izazivaju snažne alergijske reakcije na tijelu napadnutih osoba. S obzirom na sve veću pojavu stjenica te njihovog molestiranja kao posljedice sve masovnijeg globaliziranog turizama cilj suzbijanja stjenica u Republici Hrvatskoj je od zaštite interesa prvenstveno turizma i ekonomskog značaja. U slučaju veće infestacije javnih prometala i pojave infestacije stjenicama u više od jednog hotelsko – prenoćišnog objekta na području jedne općine ili grada propisana je obvezatna preventivna dezinsekcija kao posebna mjera.
U budućnosti će suzbijanje kućne stjenice Cimex lectularius predstavljati veliki javnozdravstveni izazov. Ovaj štetnik se posljednjih decenija ponovo intenzivno širi, naročito u urbanim sredinama i turističkim objektima, zbog globalnih putovanja i gustoće naseljenosti.
Kod suzbijanja stjenica niz je problema i izazova. Kućne stjenice razvile su otpornost na mnoge često korištene preparate (posebno piretroide), što značajno smanjuje efikasnost standardnih kemijskih tretmana. Suzbijanje stjenica otežava njihov način života. Skrivaju se u pukotinama namještaja, zidova i madraca, pa ih je u ranoj fazi infestacije teško otkriti. Teško je postići eradikaciju populacije jer čak i mali broj preživjelih jedinki može brzo obnoviti infestaciju, jer ženke polažu veliki broj jaja, a populacija se brzo širi. Stjenice imaju ogroman psihološki i socijalni utjecaj – ubodi stjenica ne prenose bolesti, ali uzrokuju nesanicu, stres, anksioznost i socijalnu stigmu, što dodatno opterećuje zdravstveni sustav. Bilo bi potrebno primjenjivati integralne mjere suzbijanja što znači da će uspješno suzbijanje zahtijevati kombinaciju fizičkih (toplina, para, hladnoća), mehaničkih (usisavanje, zaštitne navlake), kemijskih i bioloških metoda, uz stalni monitoring. Brzo otkrivanje infestacije ključno je uspjeh. Izazov će biti razvoj i primjena metoda za rano otkrivanje infestacije, jer je suzbijanje u početnoj fazi znatno uspješnije. Potrebna je i edukacija korisnika jer uspjeh zavisi i od pravilnog ponašanja ljudi (pravovremeno prijavljivanje infestacija, higijena, sprečavanje unošenja stjenica prtljagom i rabljenim namještajem).
Štetni glodavci
Osim što su uzročnici velikih ekonomskih šteta koji uništavaju imovinu i zalihe hrane glodavci su rezervoar ili prijenosnik čitavog niza bolesti čovjeka kao što su: kuga, virusne hemoragijske groznice, hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom, leptospiroza, tularemija, murini tifus, toksoplazmoza, tripanosomijaza, lišmanijaza, salmoneloza, trihineloza, bolest štakorskog ugriza – Sodoku, bjesnoća itd. Suzbijanjem glodavaca od javnozdravstvene važnosti u Hrvatskoj (posebno miševa i štakora) uklanja se rizik od pojave i prijenosa zaraznih bolesti, uklanjaju se štete koje nastaju uništavanjem i onečišćenjem hrane te se sprečava kontaminacija površina, prostora i objekata koji su pod sanitarnim nadzorom, a propisana je provedba preventivne deratizacije – kao posebne mjere – na površinama, u prostorima i objektima koji su pod sanitarnim nadzorom.
Suzbijanje glodavaca suočeno je s nizom problema i izazova koji otežavaju učinkovitu kontrolu njihove populacije. Od bioloških i ekoloških čimbenika koji pogoduju razvoju glodavaca spomenut ćemo njihovu brzu reprodukciju, prilagodljivost i otpornost na rodenticida. Glodavci se razmnožavaju izuzetno brzo, pa se populacija lako obnovi i nakon provedene deratizacije. Lako se prilagođavaju novim uvjetima, mijenjaju navike ishrane i skloništa. Zabilježena je otpornost na pojedine aktivne tvari (posebno kod Rattus norvegicus), što smanjuje učinkovitost kemijskih mjera suzbijanja. Na razvoj populacije glodavaca povoljni utječe urbanizacija zajedno s postojećim komunalnim problemima. Velike količine smeća i organskih ostataka koji se stvaraju uslijed neadekvatnog odlaganja otpada osiguravaju im stalan izvor hrane. Kanalizacijska mreža, osobito ako je zapuštena idealno je stanište za štakore, posebice u gradovima. Također, mjesta bez komunalne infrastrukture često su žarišta glodavaca. U provedbi deratizacijskih programa, ako oni nisu sistematski, pojavljuju se organizacijski i institucionalni izazovi ako nema koordinacije između javnog zdravstva, komunalnih službi i lokalne samouprave i ako su ograničeni resursi u vidu financijskih sredstava. Zakonski i regulativni problemi prisutni su u nekim situacijama radi izostanka kontrole provedbe deratizacije i radi neujednačene primjena propisa kod nekih lokalnih zajednica. Nekad su prisutni i tehničko-tehnološki izazovi u vidu nedovoljne primjene integralnih mjera suzbijanja glodavaca gdje kad fizikalne, mehaničke, biološke i preventivne mjere nisu dovoljno zastupljene u odnosu na kemijske. Negdje je prisutna niska svest i suradnja stanovništva kad ne surađuju pri provedbi deratizacije – ne puštaju ekipe u objekte, ne uklanjaju hranu i otpatke, ne održavaju higijenu prostora.
Sažeto rečeno, učinkovito suzbijanje glodavaca zahtjeva integralni pristup, stalno praćenje populacija, kombinaciju kemijskih i nekemijskih mjera, edukaciju stanovništva, bolju suradnju dionika i dosljedniju primjenu propisa.
Koji nas izazovi očekuju u suzbijanju štetnika od javnozdravstvene važnosti?
Ukupno gledajući postoje „stari“ problemi vezani uz suzbijanje javnozdravstvenih štetnika koji su vezani uz samu prirodu štetnika i „novi“ problemi kao rezultat promjena nastalih uslijed globalizacije na području turizma, prometa i transporta (primjer širenja invazivnih vrsta, porast infestacije stjenicama), urbanizacije, promjene klime (primjeri širenja areala invazivnih vrsta, produžavanje i promjene sezone aktivnosti štetnika, u pojačana infestacija u kućanstvima i objektima uslijed suše) i dr.
Poseban izazov postaje izbor preparata u suzbijanju štetnika od javnozdravstvene važnosti. Uslijed rigoroznih propisi Europske unije stalno se smanjuje popis dozvoljenih sredstava za suzbijanje uz ograničenja za upotrebu kemikalija, uz sve jači pritisak da se koriste ekološki prihvatljive metode. Izdvojili bi problematiku sve manjeg broja dozvoljenih preparata za učinkovito suzbijanje smeđeg žohara, stjenica i muha.
Javlja se potreba za korištenjem i razvojem novih metoda biokontrole (poput sterilnih kukaca) isto kao i za razvojem digitalnog nadzora za praćenje populacija (korištenjem senzora, GIS-a, dronova). Potrebna je javnozdravstvena edukacija jer će bez promjene ljudskog ponašanja (higijena, otpad, skladištenje hrane) uspjeh u suzbijanju štetnika uvijek biti ograničen.
Na kraju, izazovi za uspješno suzbijanje štetnika od javnozdravstvene važnosti na našem području u budućnosti, odnosit će se na posljedice klimatskih promjena i širenje invazivnih vrsta s urbanizacijom i širenjem uzročnika bolesti, s otpornošću štetnika na kemikalije, s ograničenjima u upotrebi kemikalija zbog turizma i zaštite okoliša, te s potrebom za primjenom integralnih mjera i ekološkim pristupom suzbijanju, kao i na edukaciju stanovništva i turista o preventivnim mjerama.
Dr. sc. Toni Žitko, dipl. ing. biologije
Služba za epidemiologiju NZJZ SDŽ
