Stare igre za digitalno dijete

Nekada su djeca svaki slobodan trenutak provodila u igri na otvorenom. Beskrajni sati igre bili su neizostavan dio djetinjstva. Dječje igre bile su istovremeno izvor zabave i važan element u razvoju djeteta. Osnovni oblici kretanja su hodanje, trčanje, skakanje, hvatanje, bacanje, šutiranje, kotrljanje, puzanje, gađanje i uvijanje. Te osnovne vještine uključene su u većinu dječjih igara i sportova (2).

Današnje dijete može se opisati kao digitalno dijete zato što su ekrani dio djetetove svakodnevnice (3). Stvarna igra je zamijenjena digitalnom igrom pred malim ekranima. Ostavlja li vrijeme provedeno pred ekranima posljedice? Zabrinjava li nas što nam djeca ne znaju trčati, penjati se, vezati vezice na cipelama? Zbog nedostatka tjelesne aktivnosti kod djece raste rizik za nastanak pretilosti, lošeg tjelesnog držanja, smanjene kardiorespiratorne kondicije, nastanak anksioznosti i drugih psiholoških problema. Istovremeno je ograničena socijalna interakcija što utječe na razvoj socijalnih vještina i osjećaj pripadnosti. Sve je više djece koja zaostaju u jezično-govornom razvoju i onih koji imaju poteškoće sa zadržavanjem pažnje. Podaci pokazuju da je jedan dio te djece bio rano i intenzivno izložen ekranskom sadržaju. Podaci o izlaganju djeteta ekranima (minute tijekom dana i dob početka izlaganja) važan su dio u aktualnoj procjeni i radu logopeda s djetetom (4).

Djeca za pravilan razvoj trebaju fizičku aktivnost i kretanje. „Djeci treba široka stimulacija, a to je najbolje kroz dječje igre trčanja, preskakanja, provlačenja, kroz boravak u prirodi i sl. Kada je tijekom igre kod djece prisutna rotacija, ravnoteža, dinamička akomodacija oka, fina motorika, koordinacija oko-ruka, govor i stopala, dolazi do razvoja novih sinapsi u dječjem mozgu. Sve se to nalazi u nekim od najjednostavnijih igara poput gumi-gumi (citat: Červar S. Računalo ili gumi-gumi? Tradicionalno ili moderno?) (5).

Tablica 1. Usporedba tradicionalnih igara i videoigara prema kriterijima Ranka Rajovića

(Izvor: Červar S. Računalo ili gumi-gumi? Tradicionalno ili moderno? Završni rad. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti. Pula, 2017. Preuzeto uz dozvolu autorice.)

U Tablici 1. prikazana je usporedba utjecaja nekih dječjih igara i video-igara na određena područja. Svaki plus u tablici označava 15 minuta igre. Ako se dijete igra sat vremena i ima 4 plusa, to znači da se tijekom igranja igre cijelo vrijeme pozitivno utječe na određeno područje (5).

Dječje igre i njihove dobrobiti

Zoga (Školica) je dječja igra koja se igra diljem svijeta pod različitim imenima i varijacijama. Rekviziti su kreda, ravna površina i glatka kamena pločica. Izvrsna je za razvoj ravnoteže, koordinacije i motoričkih vještina. Spaja točnost, osjećaj za ravnotežu i spretnost, a istovremeno pruža djeci mnogo zabave i mogućnost za socijalizaciju. Igranje školice zahtjeva rotaciju, ravnotežu, dinamičku akomodaciju oka, koordinaciju oko-ruka, stopalo i u manjoj mjeri finu motoriku i govor.

Igra „na laštik” („gumi-gumi”) popularna je dječja igra koja zahtijeva malo opreme. Dovoljna je duga elastična traka koja se može rastegnuti oko gležnjeva dvaju igrača koji stoje razmaknuti nekoliko metara. Cilj igre je uspješno izvesti niz skokova na što većoj visini trake bez greške. Pobjednik je igrač koji najviše puta podigne traku i uspješno izvede sve skokove. Igra „na laštik” razvija koordinaciju, ravnotežu i fizičku izdržljivost, a istovremeno pruža mnogo zabave i socijalne interakcije. Tijekom igre zastupljene su rotacija, ravnoteža, dinamička akomodacija oka, rad stopala i govor jer djeca bodre jedni druge i pjevaju napjeve.

Igra „na franje” (“klikeranje”) je dječja igra koja se igra s malim staklenim ili keramičkim kuglicama, poznatim kao “franje” ili “klikeri”. Igra pomaže djeci razvijati preciznost, strategiju i koordinaciju dok se zabavljaju i socijaliziraju s vršnjacima. Zahtijeva precizno ciljane pokrete prstima dok dijete pokušava pogoditi i izbaciti protivničke klikere. Pokreti u ovoj igri zahtijevaju koordinaciju ruka-oko i kontrolu finih mišića u prstima i rukama. Tijekom igranja je cijelo vrijeme zastupljena rotacija, ravnoteža, dinamička akomodacija oka, fina motorika, koordinacija oko-ruka, stopalo i govor.

Igra „kukalo” (također poznata kao igra „skrivača”) popularna je dječja igra koja se igra na otvorenom ili u zatvorenom prostoru. Igra “kukalo” razvija fizičku kondiciju, brzinu, strategiju i vještine skrivanja. Također, potiče djecu na suradnju i socijalizaciju dok uživaju u igri na svježem zraku. Igra uključuje različite fizičke aktivnosti koje pomažu u razvoju motoričkih vještina na nekoliko ključnih načina. Gruba motorika je zastupljena dok tražitelj i igrači koji se skrivaju trče do sigurnog mjesta ili do svojih skrovišta. Koordinacija i ravnoteža su važne dok igrači preskaču prepreke poput kamenja, grana ili klupa i kada igrači brzo mijenjaju smjer izbjegavajući tražitelja. Za vrijeme igre djeca se tiho i oprezno skrivaju i kreću prema „piku“(bazi) što zahtijeva kontrolu nad finim motoričkim pokretima. Prilikom skrivanja i izlaženja iz skrovišta razvija se svijest o tijelu i prostornoj orijentaciji. Pri skrivanju-djeca često stoje ili čuče u neobičnim položajima kako bi ostala skrivena i time poboljšavaju statičku i dinamičku ravnotežu. Razvija se prostorna orijentacija i navigacijske vještine jer igrači moraju biti svjesni svoje okoline, znati gdje su ostali igrači i tražitelj i kako sigurno doći do „pika“. Djeca uče kako planirati svoje pokrete i procijeniti udaljenosti poboljšavajući prostorno-vremensku orijentaciju. Igrači razvijaju strateško razmišljanje dok biraju najbolja skrovišta i planiraju kako najbrže i najtiše doći do baze, a to potiče razvoj kognitivnih vještina strategije i taktike. Također djeca uče kako rješavati probleme u stvarnom vremenu, poput pronalaženja novog skrovišta ako tražitelj dođe blizu. U ovoj igri razvijaju se i socijalne vještine jer djeca često surađuju, dogovaraju se, pomažu jedni drugima tijekom igre i uče važnost pridržavanja pravila igre što razvija timski rad i komunikacijske vještine (6).

Graničari – igra je u kojoj sudjeluju dvije ekipe. Svaka ekipa se nalazi na svom dijelu terena dok joj je kapetan na granici suparničke ekipe. Cilj igre je pogoditi suparničkog igrača loptom. Ako je suparnički igrač pogođen, ispada iz igre. Ako suparnički igrač uhvati loptu, može gađati igrača suprotne ekipe. Pobjeđuje ekipa čiji igrač ostane posljednji u polju. Za vrijeme igranja graničara zastupljene su rotacija, ravnoteža, dinamička akomodacija oka, koordinacija oko-ruka, stopalo i govor. Najmanje i najkraće je zastupljena fina motorika.

„Na vatalo“ (Lovice) – igra je u kojoj jedan igrač lovi, a ostali bježe. Dok bježe igrači pjevaju: „Ulovi me, ulovi me, kupit ću ti novine!“. Kada lovac nekoga dotakne, viče „Loviš!“ i ulovljeni igrač postaje novi lovac. Tijekom cijelog vremena igranja igre zastupljene su sve komponente iz Tablice 1.: rotacija, ravnoteža, dinamička akomodacija oka, rad stopala, govor, a najmanje fina motorika i koordinacija oko-ruka.

Video-igra – kod igranja je prisutna jedino koordinacija oko-ruka u kratkom vremenu. Ostale komponente iz Tablice 1. nisu zastupljene.

Zaključak

Stare dječje igre poput graničara, „na vatala“, zoge, „kukalo“, „na franje“, „na laštik“, „hula-hoop“, „pagarešto“, „crna Marica jen-dva-tri“, „trilja“, „škatule-batule“ i brojne druge nisu samo zabavne aktivnosti iz prošlosti. Te igre potiču fizičku aktivnost, razvijaju motoričke vještine, potiču kreativnost i socijalnu interakciju zbog čega su imale značajan pozitivan utjecaj na razvoj djeteta. U današnje vrijeme, kada su djeca sve više vezana uz ekrane, dobro je podsjetiti se na vrijednost ovih igara. U Etnografskom muzeju u Splitu djeca mogu otkriti i naučiti ove zaboravljene igre. Možda će im se učiniti zabavnim, a često otkriju sreću koje se mi stariji dobro sjećamo. Roditelji i učitelji imaju mogućnost dovesti djecu, a školski sustav bi mogao prepoznati dobrobiti starih dječjih igara i koristiti ih za djecu u odgojno-obrazovnom procesu. Time bi škole, dok još nije prekasno, dobile važnu ulogu u

vraćanju korisnih igara u živote učenika. Povratkom ovih jednostavnih aktivnosti u svakodnevicu djeteta, dobiva se alat za skraćivanje vremena provedenog pred ekranima. Osim toga, osigurava se odrastanje s vještinama i iskustvima koji imaju pozitivan učinak na cjelokupan razvoj djeteta.

Marina Ćulav Šolto, dr. med., spec. škol. medicine

Služba za javno zdravstvo i promicanje zdravlja NZJZ SDŽ

Literatura:

1. Dostupno na: https://www.unicef.org/croatia/sites/unicef.org.croatia/files/2019-10/Konvencija_20o_20pravima_20djeteta_full.pdf Pristup 11.07. 2024

2. Dienstmann, Ronald. Igre za motoričko učenje, Gopal d.o.o. Zagreb, 2015.
3. Macblain, Sean; Dunn, Jill; Duke, Ian. Conteporary childhood. SAGE Publications Ltd, 2017. 4. Dostupno na: https://www.plivamed.net/aktualno/clanak/16879/Vrijeme-provedeno-pred-ekranima-u-ranoj-dobi-negativno-utjece-na-razvoj-djeteta.html (pristup 12. 07. 2024.)
4. Červar S. Računalo ili gumi-gumi? Tradicionalno ili moderno? Završni rad. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti. Pula, 2017. 6. Dostupno na, https://chatgpt.com/ (pristup 12. 07. 2024.)
5. Rajović R. (2015.), Kako z igro spodbujati miselni razvoj otroka. Mladinska knjiga d.d., Ljubljana, 2021.
6. Rajović R. Child development and the games that might damage it. UNICEF conference, 2012.