Azbest je prirodni silikatni mineral vlaknaste strukture koji se zbog svojih karakteristika, izvanrednih izolacijskih svojstava i velike mehaničke stabilnosti, široko primjenjivao u industriji i graditeljstvu. Često se koristio za pojačavanje cementa i drugih materijala kao i za izolaciju jer je otporan na toplinu, vatru kao i kemikalije te ne provodi električnu struju.
Prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 spada u skupinu 1A kancerogenih tvari, što znači da proizvodi koji sadržavaju azbest kad se oštete mogu otpustiti sitna vlakna koja se mogu udahnuti, te postoji potencijalni rizik da se vremenom latencije mogu razviti bolesti kao što su azbestoza, mezoteliom (tumor ovojnice pluća) i drugi karcinomi (pluća, jajnici). Razvoj bolesti povezanih s azbestom je dugotrajan proces, a simptomi azbestoze mogu se razviti 10 do 20 godina nakon izloženosti, a razvoj raka nakon 30 – 40 godina. No međutim ove su bolesti rijetke kod ljudi koji se ne izlažu velikim količinama azbestne prašine. Procjena utjecaja azbesta na zdravlje ljudi se temelji, kao i za druge okolišne čimbenike, kontinuiranim monitoringom tvari u okolišu i praćenjem zdravstvenih indikatora izložene populacije.
Neoštećeni materijali koji sadrže azbest ne predstavljaju rizik za zdravlje ljudi. On se oslobađa u zrak i postaje opasan kod postupaka neispravnog uklanjanja predmeta, materijala i objekata koji ga sadrže, prilikom čega nastaje azbestna prašina (uslijed rezanja, bušenja, lomljenja ili drugim postupcima), a pri tome se ne koristi odgovarajuća zaštitna oprema za radnike i ne poduzimaju sve potrebne mjere kojima bi se spriječila njegova emisija u okoliš i opasnost od udisanja azbestnih vlakana.
Azbest se kao izolacijski materijal još uvijek može naći u nekim starijim građevinama, a nekada se upotrebljavao u oblogama kočnica, materijalima za zaštitu od požara, podovima, cijevima, ventilima, brtvama, raznim ljepilima, bojlerima, termosicama, krovovima i drugim građevinskim materijalima kao i materijalima koji se koriste u brodogradnji. Radnici koji su radili zanatske poslove češće su bili izloženi azbestnim vlaknima, bilo da su radili u građevini ili brodogradnji te kao rudari, kotlovničari, limari, radnici koji su postavljali izolaciju, stolari, zidari ili krovopokrivači. Tijekom proizvodnje azbestnih materijala izmjerene su najviše koncentracije azbestnih vlakana.
S obzirom na nove znanstvene spoznaje Direktiva 1999/77/EZ zabranjuje se primjena azbesta, stavljanje na tržište i uporaba proizvoda koji sadrže azbest s početkom od 2005., a Direktivom 2003/18/EZ je zabranjeno vađenje azbesta te proizvodnja i obrada proizvoda od azbesta.
U Republici Hrvatskoj zabrana proizvodnje, prometa i uporabe azbesta i materijala koji ga sadrže stupila je na snagu 1. siječnja 2006. godine. Zahvaljujući ovoj zakonskoj regulativi značajno je snižena kako profesionalna izloženost tako i izloženost opće populacije. Otpad koji sadrži azbest mora se odlagati na posebno predviđenim plohama (kazetama) na odlagalištima otpada. U Republici Hrvatskoj je u 13 županija na odlagalištima otpada izgrađeno 17 ploha (kazeta) za sigurno odlaganje građevinskog i drugih materijala koji sadrže azbest.
Direktivom 2009/148/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. zabranjuju se sve djelatnosti u kojima su radnici izloženi azbestnim vlaknima pri vađenju azbesta ili proizvodnji / preradi azbestnih proizvoda.
Pravilnikom o zaštiti radnika od rizika zbog izlaganja azbestu na temelju članka 8. poslodavci moraju osigurati da radnici nisu izloženi koncentraciji azbesta u zraku većoj od 0,1 vlakna po cm3 izračunatoj u vremenskom ponderiranom prosjeku (TWA) od osam sati radnog vremena. Tijekom ispitivanja azbesta u zraku broje se ona azbestna vlakna dužine od 5 mikrometara i promjera manjeg od 3 mikrometra. Ova vrijednost je propisana i prema pravilniku o izmjenama i dopunama pravilnika o graničnim vrijednostima izloženosti opasnim tvarima pri radu i o biološkim graničnim vrijednostima (NN 75/13).
Prema podacima Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada i podacima Svjetske zdravstvene organizacije prosječna izmjerena količina azbestnih vlakana:
- U okolišu urbanog područja: 0,0001 – 0,001 vlakana /cm3
- Na odlagalištu azbesta i materijala koji sadrže azbest: 0,161 vlakana /cm3
- Pri uklanjanju materijala od azbesta (ovlaštene i educirane osobe): 0 – 0,2 vlakana /cm3
- Ručnim rezanjem materijala od azbesta: 5 – 10 vlakana /cm3
- Strojnim rezanjem materijala od azbesta: 15 – 25 vlakana /cm3
- U rudniku krizoliza (jedna od 6 vrsta azbesta): 29 vlakana /cm3
Prema javno dostupnim i godišnjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Registra radnika oboljelih od profesionalnih bolesti izazvanih azbestom prema Prijavama profesionalnih bolesti u Republici Hrvatskoj tijekom 2023. godine bilo je prijavljeno ukupno 37 oboljelih od profesionalnih bolesti koje su uzrokovane azbestom. Najviše profesionalnih bolesti izazvanih izlaganjem azbestnim vlaknima zabilježeno je u Primorsko-goranskoj županiji (22), a zatim slijede Splitsko-dalmatinska (10) i Dubrovačko-neretvanska županija (4). Srednja dob oboljelih je bila 73 godine, od čega su 92 % bili muškarci a 8 % su bile oboljele žene. Prosječni radni staž oboljelih radnika koji su radili na radnom mjestu koje je uzrokovalo profesionalnu bolest je iznosio 26,11 godina.
Europska Komisija je izdala PRAKTIČNE SMJERNICE ZA INFORMIRANJE I OSPOSOBLJAVANJE RADNIKA UKLJUČENIH U RADOVE NA UKLANJANJU ILI ODRŽAVANJU AZBESTA, koje se mogu naći na poveznici https://uznr.mrms.hr/wp-content/uploads/2025/04/Prakticne-smjernice-za-azbest.pdf
Cilj ovih smjernica je podići svijest radnika i poslodavaca o rizicima povezanim s rukovanjem proizvodima koji sadrže azbest u svakodnevnom radnom okruženju te ih potaknuti na poduzimanje preventivnih mjera kako bi zaštitili sebe i okoliš od rizika povezanih s udisanjem azbestnih vlakna.
Svi radovi koji izravno uključuju uklanjanje materijala i predmeta koji sadrže azbest moraju biti prijavljeni nadležnim nacionalnim tijelima. Radilište mora biti adekvatno označeno.
Izvođač radova mora napraviti detaljan plan radova tijekom uklanjanja materijala koji sadrže azbest, kao i postupke u slučaju iznenadnih događaja tijekom izvođenja ovih radova. Radnicima mora biti osiguran prostor za dekontaminaciju, prostor za odvojeno odlaganje civilne / radne odjeće, kao i prostor bez rizika od kontaminacije azbestom za konzumaciju hrane i pića. Zabranjeno je pušenje radnicima tijekom izvođenja radova na radilištu.
Ove poslove mogu obavljati samo educirani djelatnici koji su opremljeni kompletnom zaštitnom opremom koja mora osigurati zaštitu zdravlja radnika, kako ne bi udahnuli azbestna vlakna, tako da ni jedan radnik nije izložen količini vlakana azbesta u zraku većoj od propisane.
Ako se oslobađanje vlakana ne može spriječiti, pobrinite se da ostanu unutar radnog prostora. Radilište je potrebno izolirati od okoline improviziranom kabinom od odgovarajućeg plastičnog materijala, u kojoj je osiguran potreban minimalni podtlak kako bi se spriječio izlazak azbesta u okolni prostor. Prilikom uklanjanja azbestne izolacije ona se polijeva vodom ili navlaži odgovarajućim deterdžentom.
Osigurati sigurno gospodarenje otpadom i njegovo odlaganje.
Potreban je kontinuirani inspekcijski nadzor kako u smislu zaštite zdravlja radnika (inspekcije medicine rada i zaštite na radu), tako monitoring onečišćenja radnog i šireg okoliša azbestom, te kontrola provođenja mjera zaštite okoliša (inspekcije zaštite okoliša) kako bi se zaštitilo zdravlje opće populacije.
Zakonska regulativa Republike Hrvatske:
- Zakonom o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14)
- Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17)
- Pravilnikom o zaštiti radnika od rizika zbog izlaganja azbestu(NN 40/07)
- Pravilnikom o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenima i / ili mutagenima (NN 91/15)
- Pravilnikom o građevnom otpadu i otpadu koji sadrži azbest (NN 69/16)
- Pravilnikom o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (NN 114/2015)
dr. sc. Branka Jurčević Zidar, dr. med.,
specijalist epidemiologije i uži specijalist zdravstvene ekologije
