Krpeljni meningoencefalitis (KME) je upalna bolest središnjeg živčanog sustava uzrokovana virusom krpeljnog meningoencefalitisa iz roda Flavivirus, obitelji Flaviviridae.
Prvi je put izoliran u Rusiji 1937. godine iz krvi pacijenta i zaraženog krpelja. Virus se na čovjeka prenosi prvenstveno ubodom zaraženog krpelja roda Ixodes. Krpelj služi kao vektor u prijenosu bolesti, a prirodni rezervoar su sitni šumski glodavci i ptice. Ljudi su zapravo krajnji domaćini za virus krpeljnog meningoencefalitisa jer tijekom bolesti ne razviju dovoljno visoke razine virusa u krvi da bi se drugi krpelj pri ugrizu zarazio i dalje prenosio bolest. Također se virus ne prenosi niti s čovjeka na čovjeka, osim u rijetkim zabilježenim slučajevima transfuzijim krvi, transplantacijom organa i dojenjem. Zbog ove mogućnosti ljudi koji su dijagnosticirani s krpeljnim meningoencefalitisom ne smiju donirati krv niti koštanu srž slijedećih 120 dana nakon infekcije. Rijetko je moguća zaraza pijenjem i jedenjem nepasteriziranog mlijeka od inficiranih krava, koza i ovaca.
Bolest se javlja u širokom geografskom području od zapadne i sjeverne Europe (Litva, Latvija, Estonia, Slovenija, Češka Republika, Austrija, Švedska, Finska, Norveška, Švicarska, Slovačka, Mađarska, Poljska, Njemačka, Francuska i Hrvatska) do Rusije, Japana i Kine. U posljednja dva deseljeća zabilježena su nova endemska žarišta i porast u broju slučajeva u više europskih zemalja. Tako je primjerice u Nizozemskoj virus prvi put detektiran 2016., a u Ujedinjenom Kraljevstvu 2019. očekuje se da će broj zahvaćenih područja rasti zbog globalnog zatopljenja. Najveći broj oboljelih od KME prema zemljopisnoj proširenosti u Hrvatskoj je na području Koprivničko-križevačke i Bjelovarske-bilogorske županije, a zatim slijede Varaždinska i Međimurska županija, a ta su područja već desetljećima poznata kao prirodna žarišta ove bolesti. Odnedavno se bolest pojavljuje i u Gorskom Kotaru.Nisu svi krpelji u nekom endemskom kraju zaraženi s ovim virusom, ali u nekim područjima može biti i do 10% zaraženih krpelja.Krpelji se nalaze na listovima i granama grmova, niskog raslinja (visine do 1 m), u šikarama, odnosno pretežno u prizemnom sloju šuma. Prema tome boravak u prirodi, osobito među niskim raslinjem, povezan je s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima tako da bolest najčešće pogađa osobe koje profesionalno borave u tim područjima (poljoprivrednici, šumski radnici) ili izletnike u prirodu koji dođu u kontakt s krpeljima. Krpelji imaju svoju sezonsku aktivnost koja ovisi o povoljnoj temperaturi i vlažnosti te je najveća od proljeća do jeseni (od travnja do studenog).
Postoje tri različita podtipa virusa krpeljnog meningoencefalitisa: europski, dalekoistočni i sibirski. Nalaze se u različitim geografskim područjima te uzrokuju različito tešku kliničku sliku.
Mnogi ljudi inficirani virusom krpeljnog meningoencefalitisa uopće ne razviju simptome. Infekcija dovodi do kliničke slike krpeljnog meningoencefalitisa kod prosječno jedne od tri inficirane osobe. Oko tri četvrtine pacijenta može se prisjetiti uboda krpelja prosječno 7 dana od početka simptoma (inkubacija je obično 7 do 14 dana, no može varirati od 4 do 28 dana). Bolest se javlja u dvije faze, prvo kao febrilna bolest s malaksalošću, glavoboljom, mučninom, povraćanjem i bolovima u mišićima. Kroz tjedan dana ovi se simptomi povuku i kod većine pacijenata nema drugih znakova bolesti. Kod nekih pacijenata međutim remisija simptoma traje 2 do 8 dana (raspon 1 do 20 dana) nakon čega se javlja druga faza bolesti s izraženim neurološkim simptomima. Simptomi zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava mogu biti u vidu meningitisa i/ili encefalitisa, mijelitisa, paralize i radikulitisa.
Europski podtip bolesti je povezan s lakšom kliničkom slikom bolesti, 20-30% pacijenata razvije drugu fazu bolesti, stopa mortaliteta je od 0,5-2%, a ozbiljne neurološke posljedice zaostanu u do 10% pacijenata. Kod djece je druga faza bolesti obično ograničena na meningitis, dok kod starijih od 40 godina u većem postotku se razvije encefalitis, te su i više stope smrtnosti i dugotrajnije neurološke komplikacije kod osoba starijih od 60 godina.
Dalekoistočni podtip je povezan s težom kliničkom slikom bolesti, stopom mortaliteta do 35% i većom učestalosti ozbiljnih neuroloških posljedica.
Sibirski podtip bolesti predstavlja manje tešku bolest od dalekoistočnog, stopa smrtnosti je od 1-3%, a često se razvija kronična i prolongirana infekcija.
Bolest se dokazuje laboratorijskom potvrdom specifičnih KME IgM protutijela metodom ELISA ili dokazom virusne nukleinske kiseline u kliničkom uzorku (krv ili cerebrospinalni likvor) metodom PCR. KME protutijela pojavljuju se od 0-6 dana nakon početka bolesti i mogu biti prisutna do 10 mjeseci kod osoba koje su preboljele infekciju ili su cijepljene.
Bolest se prevenira zaštitom od krpelja i cijepljenjem. Zaštiti se od krpelja možemo nanošenjem repelenata prije odlaska u prirodu, nošenjem zaštitne odjeće kod boravka u prirodi, s dugim rukavima i dugim nogavicama hlača umetnutim u čarape, izbjegavati provlačenje kroz grmlje te nakon povratka iz prirode dobro pregledati tijelo (krpelj satima traži pogodno mjesto za hranjenje). Ako se krpelj već učvrstio za kožu, ne savjetuje se primjena nikakvih sredstava (alkohola, ulja), nego ga samo uhvatiti dezinficiranom pincetom i laganim povlačenjem izvući iz kože. Mjesto uboda zatim dobro isprati vodom i sapunom te dezinficirati.
Za osobe koje dulje borave u prirodi kao što su šumari, šumski radnici, vojnici, lovci, planinari, izletnici i turisti koji borave u endemskim krajevim gdje ima inficiranih krpelja, preporučuje se cijepljenje. Cijepljenje se provodi trima dozama cjepiva protiv krpeljnog meningoencefalitisa kojima se postiže zaštita tijekom tri do četiri godine. Nakon tri godine treba se docijepiti jednom dozom, ako se želi zadržati odgovarajuća razina zaštite. Najbolje se cijepiti u zimskim mjesecima kako bi se do proljeća kada krpelji postaju aktivni stekla potrebna razina zaštite.
Cijepiti se može u ambulanti Službe za epidemiologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije na adresi Vukovarska 46 u Splitu, svakog radnog dana od 08.00 do 14.00 sati bez prethodne najave.
Petra Tomaš Petrić, dr. med., spec. epidemiologije
Služba za epidemiologiju NZJZ SDŽ
