U Republici Hrvatskoj Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se od 2004. svakog 22. rujna u znak sjećanja na tragičan događaj kad su tijekom brakorazvodne parnice u službenim prostorima Općinskog suda u Zagrebu ubijene sutkinja Ljiljana Hvalec, Gordana Oraškić i njena odvjetnica Hajra Prohić, te teško ranjena sudska zapisničarka Stanka Cvetković. Nakon takvog nezapamćenog zločina, svaki 22. rujan predstavlja dan tijekom kojeg se jača svijest o važnosti prevencije nasilja nad ženama, o kojem se još uvijek malo govori, jer se smatra kako je riječ o privatnoj stvari koja se odvija unutar četiri zida.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) na globalnoj razini je svaka treća žena tijekom života izložena nasilju bilo fizičkom bilo spolnom. Nadalje, gotovo trećina žena (27%) u dobi 15-49 godina, koje su bile u nekom obliku partnerskog odnosa, bila je izložena nasilju od strane intimnog partnera. Kod onih koje su prijavile nasilje, u 42% slučajeva nasilje je rezultiralo ozljeđivanjem. Porazan je i podatak da je na globalnoj razini kod 38% umorstava žena počinitelj bio intimni partner.
Podatci istraživanja provedenog u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2015. pokazali su sljedeće za žene u dobnoj skupini starijoj od 15 godina:
- 1 od 3 žene tijekom života iskusile su tjelesno i/ili spolno nasilje,
- 1 od 2 žene iskusile su spolno uznemiravanje,
- 1 od 5 žena iskusile su uhođenje,
- 1 od 20 žena bila je žrtvom silovanja.
Tijekom pandemije COVID-19, nasilje nad ženama je doživjelo kulminaciju, jer su žene zbog izolacije bile više izložene nasilnim partnerima, a istovremeno su imale ograničen pristup zdravstvenim i drugim službama. Humanitarne krize i migracije također predstavljaju rizične faktore za eskalaciju nasilja nad ženama.
Nasilje negativno utječe na žensko tjelesno, mentalno, spolno i reproduktivno zdravlje. Nasilje nad ženama je moguće spriječiti, a u tome važnu ulogu ima zdravstveni sektor jer najčešće predstavlja ulaznu točku u osiguravanju sveobuhvatne, a ne samo zdravstvene skrbi, za žene – žrtve nasilja. Zbog toga je neizmjerno važno da zdravstveni djelatnici prepoznaju nasilje u bilo kojem obliku, te poduzmu potrebne korake od prijave nasilja, pravovremenog liječenja i rehabilitacije, do upućivanja u službe potpore.
U današnjem društvu prevencija nasilja nad ženama i općenito se ne promovira dovoljno aktivno. Ne postoji razvijena svijest o tome zašto je prevencija nasilja važna, kao što još uvijek nema programa i strategija prevencije nasilja na svim društvenim razinama. Također, odgovor sektora na nasilje je najčešće fragmentiran, a limitirane su i informacije koje sektori međusobno dijele. Zbog stigme i straha kojima su izložene žrtve, oskudni su validni podatci, kao i istraživanja.
U prevenciji nasilja nad ženama, ali i općenito u prevenciji nasilja, ključno je:
- zagovaranje bilo kakvog oblika nasilja kao potpuno neprihvatljivog
- prevenciju nasilja postaviti kao jedan od prioriteta
- promovirati ravnopravnost spolova kao dio životnih vještina za mlade (edukacija)
- žrtvama omogućiti sveobuhvatnu zdravstvenu skrb i pristup službama potpore
- dodatno educirati i senzibilizirati zdravstveno osoblje
- prevenirati ponavljanje nasilja ranom identifikacijom žena-žrtava nasilja, te im omogućiti izravan pristup potrebnim službama
- provoditi istraživanja (engl. population-based surveys) i uvrstiti podatke o nasilju u zdravstveni informatički sustav
Prim. mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva
Služba za epidemiologiju NZJZ SDŽ
