Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je dan 25. srpnja Svjetskim danom prevencije utapanja, a ovogodišnje geslo glasi: „Svatko se može utopiti, ali nitko ne bi trebao!“ (Anyone can drown, no one should).
Prema navodima SZO-a od utapanja na globalnoj razini svake godine nastrada više od 300.000 osoba, većinom djece i mladih, što zahtijeva hitno djelovanje. Djeca mlađa od 5 godina čine gotovo četvrtinu svih smrtnih slučajeva od utapanja. Utapanje je četrvrti vodeći uzrok smrti u djece u dobi 1 – 4 godine, te treći vodeći uzrok smrti u dobi 5 – 14 godina. Više od 90 % smrtnih slučajeva od utapanja događa se u rijekama, jezerima, bunarima, spremnicima za vodu u kućanstvima i bazenima u zemljama s niskom i srednjom razinom dohotka, pri čemu su djeca i adolescenti u ruralnim područjima nesrazmjerno pogođeni.
Rizični faktori utapanja su:
- Dob – Mala djeca su pod povećanim rizikom od utapanja zbog nerazvijene sposobnosti procjene rizika te nedostatka vještine plivanja i sigurnosti u vodi. Rizik se osobito povećava kad su djeca u kontaktu s vodom bez aktivnog nadzora odraslih.
- Spol – Osobe muškog spola imaju dvostruko veće stope smrtnosti od utapanja u odnosu na ženski spol, te budu češće hospitalizirani zbog utapanja koje nije smrtonosno. Istraživanja su pokazala da je navedeno posljedica povećane izloženosti vodi, te rizičnijeg ponašanja (npr. plivanje u samoći, konzumiranje alkohola prije plivanja, rizične vožnje brodom i sl.).
- Siromaštvo i nejednakost – Utapanje nesrazmjerno pogađa siromašne i marginalizirane osobe. Vrlo često one koriste ribnjake, rijeke i jezera za održavanje osobne higijene i pranje odjeće, ili koriste otvorene bunare za sakupljanje vode, što ih čini podložnijim utapanju.
- Profesionalna izloženost – Pojedinci koji se bave komercijalnim ili samoopskrbnim ribolovom suočavaju se s znatno većim rizikom od utapanja. Tako se procjenjuje da na godišnjoj razini u svijetu od utapanja nastrada više od 32.000 ribara. Rizik od utapanja povećale su i klimatske promjene koje su pogoršale ionako opasne uvjete u kojima ribari rade, jer ekstremni vremenski uvjeti i prirodne katastrofe postaju sve učestaliji i razorniji.
- Rizici povezani s klimatskim uvjetima – Poplave i toplinski valovi uzrokovani klimatskim promjenama također uzrokuju povećanje rizika od utapanja. Tijekom poplava više od 75 % ukupnih smrtnih slučajeva uzrokovano je utapanjem. Toplinski valovi također povećavaju rizik utapanja, jer tijekom toplinskih valova ljudi češće provode dulje vrijeme u i na vodi.
- Rizici povezani s vodenim transportom – Prijevoz vodenim površinama, osobito u ekstremnim uvjetima i bez upotrebe sigurnosne opreme povećava rizik od utapanja, osobito u zemljama koje nemaju dobro regulirano zakonodavstvo i gdje se takav promet odvija prenatrpanim i nesigurnim plovilima kojima upravlja nestručno ili nedovoljno obučeno osoblje.
- Migracija i traženje azila – Sve veći broj osoba koje migriraju ili se raseljavaju zbog sukoba, političke i / ili ekonomske nesigurnosti, te klimatskih promjena koristi ilegalne migracijske kanale koji su izuzetno opasni.
Prevencija utapanja
Danas postoje brojne mjere prevencije utapanja – od mjera koje se mogu provoditi u okolišu (pokrivanje bunara, korištenje barijera na vratima i ogradica za djecu, ograđivanje bazena, kontrola pristupa vodenim opasnostima koja smanjuje izloženost i rizik), mjera pozitivnog osobnog ponašanja (djecu ne puštati bez nadzora, pratiti vremensku prognozu, pravilno procijeniti potencijalne rizike, itd.), mjera profesionalnog ponašanja (ribari, ronioci i drugi radnici na vodi) do društvenih mjera (podučiti školsku djecu osnovama plivanja, sigurnosti na vodi i vještinama sigurnog spašavanja u sigurnom okruženju uz pomoć profesionalnih instruktora).
Učinkovite politike i zakonodavstvo također su važni u prevenciji utapanja. Naime, stvaranje i provedba propisa o sigurnoj plovidbi i brodarstvu ključni su za poboljšanje sigurnosti na vodi. Nadalje, upravljanje rizicima od poplava, planiranje pripravnosti za slučajeve katastrofa, kao i osnivanje sustava ranog upozoravanja također doprinose ostvarivanju prevencije utapanja.
Članak priredila:
Prim. mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva
Služba za epidemiologiju NZJZ SDŽ
