“Ako bismo svakom pojedincu mogli odrediti odgovarajuću količinu hrane i vježbi, ni previše, ni premalo, pronašli bi najsigurniji put do zdravlja.” Hipokrat
Debljina ili pretilost je multifaktorska, kronična metabolička bolest karakterizirana prekomjernim nakupljanjem masnog tkiva. Predstavlja rizik za zdravlje i izravno je povezana s kroničnim nezaraznim bolestima i poremećajima mentalnog zdravlja, te je jedan od vodećih uzroka invaliditeta i smrti koji pogađa ne samo odrasle, već i djecu i adolescente. Prekomjerna tjelesna masa i debljina bolesti su epidemijskih razmjera i predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem koji zahtijeva multisektorski odgovor. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je debljinu jednim od najvećih globalnih kroničnih zdravstvenih problema. Gotovo polovica odrasle svjetske populacije imala je prekomjernu težinu u 2021., a brojke su se udvostručile od 1990. Posljednji alarmantni podaci pokazuju da u Hrvatskoj gotovo dvije trećine (65% ) populacije ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, što je prema podacima Eurostata najveća prevalencija od svih zemalja Europske unije (EU). Posebno je zabrinjavajuće da svako treće dijete u Hrvatskoj, njih 35%, ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Podaci dobiveni istraživanjem „Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2018./2019.“, (engl. Childhood Obesity Surveillance Initiative, Croatia/ CroCOSI) pokazuju da u RH-a 20% djece u dobi između 8 i 9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu, a 15% debljinu. Prekomjernu tjelesnu masu ima 19% dječaka i 21% djevojčica, a debljinu 18% dječaka i 12% djevojčica. Projekcije za 2030. pokazuju da će u Hrvatskoj predviđenih 19% djece u dobi od 5 do 19 godina imati debljinu. Djeca s pretilošću često su stigmatizirana i izložena vršnjačkom nasilju, te imaju visoki rizik pretilosti u odrasloj dobi što ima dugoročne posljedice za zdravlje pojedinca i društva u cjelini.
Glavni uzroci pretilosti posljedica su složenih interakcija bioloških, psiholoških, ponašajnih, socio-ekonomskih, društvenih i čimbenika okoliša (suvremeni način života s dominantno sjedilačkim aktivnostima, nezdrave prehrambene navike, nedostatak tjelesne aktivnosti, genetska predispozicija, stres, manjak sna, ali i marketing i dostupnost rafinirane hrane s visokim udjelom masti i jednostavnih ugljikohidrata te ograničenost kretanja). Nastanak debljine, odnosno povećanje masnog tkiva, nastaje kao rezultat energetske neravnoteže, pri čemu je količina unesene energije veća od one koja se troši tijekom određenog razdoblja. Međutim, uzroci te energetske neravnoteže kompleksni su i nisu isključivo odgovornost pojedinca.
Prevencija pretilosti temelji se na usvajanju zdravih prehrambenih navika, redovitoj tjelesnoj aktivnosti, emocionalnoj stabilnosti, te zahtijeva sveobuhvatni pristup u edukaciji, podršci, promjeni životnih navika i usvajanju zdravih stilova života (zdravstvena pismenost).
Tjelesna aktivnost i sport imaju ključnu ulogu u prevenciji pretilosti, ali i liječenju debljine i održavanju tjelesne mase nakon redukcije. Ljudsko tijelo stvoreno je za kretanje. SZO tjelesnu aktivnost definira kao svako kretanje tijela koje proizvode skeletni mišići i rezultira povećanjem energetskog utroška iznad onog u mirovanju. Mehanizmi kojima tjelesna aktivnost pomaže u prevenciji debljine uključuju:
- Povećanje potrošnje energije: Tjelesna aktivnost povećava ukupnu dnevnu potrošnju energije, što pomaže u održavanju energetske ravnoteže i sprječava nakupljanje viška masnog tkiva.
- Poboljšanje metabolizma: Redovita aktivnost utječe na osjetljivost na inzulin i lipidni profil, smanjujući rizik od metaboličkih poremećaja povezanih s pretilošću.
- Psihološki utjecaj i regulacija apetita: Tjelesna aktivnost može pozitivno utjecati na regulaciju apetita i smanjenje emocionalnog prejedanja, doprinosi smanjenju stresa i anksioznosti, što može smanjiti potrebu za konzumacijom hrane kao mehanizma suočavanja s emocijama.
Često se tjelesna aktivnost i tjelovježba koriste kao sinonimi, ali ih treba razlikovati. Tjelesno vježbanje se odnosi na planiranu tjelesnu aktivnost koja se redovito ponavlja, strukturirana je i svrsishodna, te se provodi s definiranim ciljem. Cilj tjelesnog vježbanja može biti unaprjeđenje i očuvanje zdravlja, prevencija i rehabilitacija kroničnih bolesti, postizanje i održavanje optimalne tjelesne mase, podizanje tjelesne spremnosti i sportske sposobnosti. Najveće zdravstvene efekte imamo od strukturiranoga tjelesnog vježbanja.
Danas sve češće spominjemo tjelesnu aktivnost upravo u kontekstu prevencije bolesti i održavanja zdravlja – tzv. zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost (ZUTA), od koje očekujemo korist, a rizici su pritom minimalni. Tjelesna aktivnost odnosno vježbanje može se provoditi u različitim aspektima života, poput tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme, na radnom mjestu, u transportu ili u kući.
Aerobnim tjelesnim aktivnostima (ciklička aktivnost velikih mišićnih skupina u trajanju najmanje 10 minuta) pozitivno utječemo na kardiorespiratornu sposobnost. U aerobne tjelesne aktivnosti spadaju brzi hod, trčanje, ples, vožnja biciklom, plivanje, itd. Tijekom aerobnih aktivnosti pojačano se troše masti i ugljikohidrati kao izvor energije, pa ova vrsta vježbanja ima povoljan učinak i na gubitak tjelesne mase. Vježbe snage temelje se na ponavljanim pokretima koji imaju za cilj osnažiti određenu mišićnu skupinu, povećavaju mišićnu masu i jakost, imaju utjecaj na sastav tijela (smanjenje masnog tkiva), povoljno utječu na koštanu mineralnu gustoću i usporavaju gubitak koštane mase – osteoporozu. U vježbe snage ubrajamo vježbe s utezima, ali i aktivnosti poput nošenja vrećica iz dućana. Važno je odrediti i intenzitet pri kojem će se vježbanje izvoditi, a izračunava se u odnosu na maksimalnu frekvenciju srca. Vrlo jednostavan i primjenjiv način je test govora. Naime, ako osoba tijekom vježbanja može govoriti, riječ je o aktivnosti niskog intenziteta. Kod aktivnosti umjerenog intenziteta osoba može govoriti, ali ne i pjevati, dok aktivnosti visokog intenziteta karakterizira nemogućnost izgovaranja čak niti nekoliko riječi bez uspuhivanja i hvatanja daha.
Tjelesna aktivnost pomaže u sagorijevanju kalorija, očuvanju mišićne mase, regulaciji metabolizma i poboljšanju raspoloženja. Prema preporukama SZO-a odraslim osobama savjetuje se najmanje 150 -300 minuta aerobne tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta ili 75-150 minuta aerobne aktivnosti visokog intenziteta tjedno, poput hodanja, vožnje bicikla ili plivanja. Djeca i adolescenti trebaju barem 60 minuta tjelesne aktivnosti umjerenog do visokog intenziteta dnevno. Uz to, važno je uključiti vježbe snage nekoliko puta tjedno, vježbe ravnoteže i fleksibilnosti, te što više kretanja u svakodnevnim situacijama, primjerice korištenje stepenica i hodanje. Navedeni opseg vježbanja može pomoći u prevenciji nastanka kroničnih bolesti i doprinijeti njihovoj boljoj regulaciji, održavanju pokretljivosti i smanjenju ozljeda. Vrste aktivnosti, volumen vježbanja i intenzitet potrebno je individualno prilagoditi ovisno o ciljevima koje vježbanjem želimo postići.
Sport, kao organizirani oblik tjelesne aktivnosti, ima dodatne prednosti u prevenciji debljine, osobito kod djece i mladih. Sudjelovanje u sportskim aktivnostima potiče redovitost, disciplinu i socijalnu interakciju, što može povećati motivaciju za aktivnim načinom života.
Prednosti sporta uključuju:
- Strukturu i kontinuitet: Sportski treninzi pružaju strukturirane termine za tjelesnu aktivnost, što olakšava usvajanje zdravih navika.
- Socijalno-psihološku komponentu: Sudjelovanje u timskim sportovima potiče osjećaj pripadnosti i podrške, što može povećati motivaciju za sudjelovanjem i ustrajnost.
- Razvoj motoričkih vještina: Sport pomaže u razvoju koordinacije, snage i izdržljivosti, što može povećati samopouzdanje i zadovoljstvo vlastitim tijelom.
- Prevenciju sedentarnih navika: Sportske aktivnosti smanjuje vrijeme provedeno u sjedećem položaju, što je povezano s povećanim rizikom od debljine.
Učinak tjelesne aktivnosti i vježbanja u prevenciji debljine istraživan je u dugogodišnjim longitudinalnim studijama. Brojni čimbenici kao redovitost, intenzitet, trajanje, vrsta i energijska potrošnja, razina osobne spremnosti uvjetuju smanjenje tjelesne mase, abdominalne i ukupne tjelesne masti. Svaki oblik tjelesne aktivnosti, u bilo kojoj dobi je dobrobit za zdravlje. Kombinacija uravnotežene prehrane i redovite tjelesne aktivnosti najučinkovitiji je i najsigurniji način za postizanje i održavanje zdrave tjelesne težine, te za smanjenje rizika od kroničnih bolesti povezanih s pretilošću.
Akcijski plan za prevenciju debljine 2024. – 2027. u skladu je s Nacionalnim planom razvoja zdravstva za razdoblje 2021.-2027. i kao ključni sektorski dokumenti Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske utvrđuju posebne ciljeve, mjere, projekte i aktivnosti koje se planiraju provesti s ciljem unaprjeđenja zdravstvenog sustava i zdravstvenih ishoda populacije. Akcijski plan razrađen je prema životnim razdobljima i prioritetnim područjima intervencija te pridonosi ispunjenju posebnog cilja „Bolje zdrave životne navike i učinkovitija prevencija bolesti Nacionalnog plana razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine kao i ispunjenju strateškog cilja 5. „Zdrav, aktivan i kvalitetan život“ Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine. Mjerom: Promicanje tjelesne aktivnosti usmjereno na osobe u svim životnim razdobljima planirane su aktivnosti: izrada smjernica za tjelesnu aktivnost, izrada recepata zdravlja za tjelesnu aktivnost, poticanje uvođenja i provedbe inicijative organizirane tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme, implementacija smjernica za tjelesnu aktivnost u vrtićka i školska okruženja, jačanje školske infrastrukture za tjelesnu aktivnost djece, promicanje tjelesne aktivnosti na radnom mjestu.
Zaključak
Tjelesna aktivnost, vježbanje i sport igraju ključnu ulogu u prevenciji debljine kroz povećanje potrošnje energije, regulaciju metabolizma i poticanje zdravih životnih navika. Uključivanje u redovite tjelesne aktivnosti i sportske programe, posebno kod djece i mladih, može značajno smanjiti rizik od razvoja pretilosti i pridonijeti općem zdravlju i dobrobiti. Javnozdravstvene politike, odnosno multisektorske, učinkovite i pravodobne javnozdravstvene mjere trebale bi stoga poticati i omogućiti pristup tjelesnoj aktivnosti i sportu za sve dobne skupine, uključujući i ranjive skupine u populaciji poput djece s poremećajima u razvoju, osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi.
“Kada je u pitanju pravilna prehrana i vježbanje, ne postoji: ‘Počet ću sutra.’ Sutra je bolest.” V. L. Allinear
Dr. sc. Magda Pletikosa Pavić, dr. med., spec. epidemiologije
Služba za mentalno zdravlje NZJZ SDŽ
