Advent (lat. adventus – dolazak) je jedna od češće korištenih riječ u prosincu, a vezana je uz rođenje (dolazak) Isusa Krista. Ipak za veliki broj ljudi on ima u većoj ili manjoj mjeri drugačije značenje. Potrošnja, poklanjanja, kićenja gradova i domova, zabavljanja, bogatije trpeze, druženja, dobra raspoloženja, bitni su elementi “suvremenog adventa”.
Za vjernike bi advent sam po sebi trebao biti radostan događaj jer Onaj koga se čeka dolazi kao spasitelj svijeta, a pri tome nije rođen u sjaju i blještavilu. Za ondašnju rimsku vlast nije bio dobrodošao, a za narod je bio nepoznat. Izostanak sjaja i blještavila te anonimnost i neprihvaćenost, scenariji su s kojima se možemo poistovjetiti.
Puno je razloga zašto se govorio o tzv. “blagdanskoj depresiji”. “Suvremeni advent” iz godine u godinu gotovo u istoj maniri sugerira, a po nekima i nameće očekivanja kao i postupanja s kojima bi ta ista očekivanja svi trebali ostavariti. Postavlja se pitanje je li to moguće?
Oni koji imaju problem s prihvaćanjem (internalizacijom) vanjskih očekivanja vjerojatno će doći u stanje konflikta pitajući se trebaju li ih odbiti i tako postati “crne ovce” ili se pokoriti osjećaju pritiska pomalo glumeći odabranu ulogu. S druge strane postoje i oni kojima konformizam nije stran te će lako postupati po datim uputama. U svakom slučaju radili to dragovoljno ili pod pritiskom, nameće se pitanje potencijala, specifičnosti funkcioniranja pojedinca kao i njegovih trenutnih uvjeta života koji su preduvjeti za realizaciju kako samih očekivanja tako i mogućnosti implementacije sugeriranih postupanja.
Biti povezan, a ne društveno izoliran, odbačen ili stigmatiziran, preduvjet je za mentalno zdravlje. Oni koji to iz bilo kojih razloga ne uspjevaju biti u svakodnenvom životu, u ozračju blagdanskih očekivanja će svoju nepovezanost još snažnije osvijestiti. Stihovi pjesme kažu: “Nije u šoldima sve, neka te tu kraj mene….”, a govore o većoj vrijednosti zadovoljavanja potreba za ljubavlju i pripadanjem od potrebe za posjedovanjem. Ipak postoji granica kada je u “šoldima gotovo sve”, a to je granica ekonomske nestabilnost ili još više ugroženosti. Tako će oni koji nemaju, u ponudi svega i svačega bolnije doživjeti svoje neimanje. Postoje i oni koji imaju i povezani su s drugima pa se čini kako oni ne bi trebali imati problema s “blagdanskim očekivanjima”. No i oni imaju očekivanja, pokazujući kako i njima nešto nedostaje. U utrku kreću s pozicije imanja, dokazujući da ljudskim željama nema kraja. Umjesto da se suoče i povežu sa samima sobom oni mir i sreću traže izvan sebe.
Da bi nam svaki dan pa tako i blagdanski bio proveden u što većem miru i zadovoljstvu potrebno je okrenuti se prema sebi i njihove izvore tražiti unutar sebe. Možda će rad biti dugotrajan i mukotrpan, ali će se sigurno odvijati u smjeru naših ciljeva i sukladno našim mogućnostima. Možda će koraci biti mali ali će se sa svakim korakom smanjivati naša duhovna praznina i s njom povezan nemir. Učinite svoj stil života autentičnim i kvalitetnijim, radite na boljem shvaćanju i prihvaćanju samoga sebe. Nemojte na kraju iduće godine ponovno osvijestiti kako ste nešto mogli ili trebali napraviti, a niste. Takve nas spoznaje ispunjavaju neugodnim osjećajima, ruše naše samopoštovanje i udaljavaju nas od nas samih. Makar vam se neke stvari kod samoga sebe ne sviđale prihvatite i volite sebe jer s te pozicije možete lakše prihvaćati i voljeti druge ljude.
Želim Vam da u ovo predblagdansko vrijeme u sebi pronađete mir i blagostanje!
Stručni suradnik u Službi za mentalno zdravlje
Katarina Čolak Jurić, prof. psiholog
