Kako organizirati učenje da u što kraćem roku i uz što manje muke naučimo što više?
Pri učenju se služimo pamćenjem, kojega dijelimo na osjetno, kratkoročno i dugoročno. Za proces učenja je najvažnije dugoročno pamćenje, kojemu pridonose redovitost i ustrajnost u radu. Vrlo je važno i ponavljanje, a korisnim se pokazalo kratko ponavljanje gradiva isti dan kad je u školi obrađena nova lekcija.
Sam proces pamćenja se odvija kroz nekoliko stadija:
- Unošenje informacija uz početni napor da se iste zadrže.
- Smišljeno ponavljanje najvažnijih informacija koje služi njihovom unošenju u skladište memorije.
- U skladište memorije dodaju se nove informacije i procesom asocijacija se obogaćuju i sporije zaboravljaju.
- Prisjećanje ili proces aktivacije tj. dozivanja u svijest onih informacija koje smo pohranili u memoriju. Ono može biti vizualno (dobro razvijeno vidno pamćenje), proceduralno (prisjećanje postupaka), prisjećanje nekih činjenica (važni datumi u povijesti) te automatsko (tablica množenja).
Problemi u učenju nastaju najčešće zbog stalnog odgađanja učenja, ali postoji i cijeli niz drugih razloga poput umora, nedostatka motiva i zadovoljstva u učenju, loše koncentracije, poteškoća u razumijevanju gradiva, učenja bez ponavljanja. Dodatni čimbenici koji negativno utječu na upamćivanje i pamćenje su ponavljanje neuspjeha, slabo prethodno znanje, anksioznost i depresija, neadekvatan način prezentiranja gradiva koje se usvaja, pretjerana izloženost i zauzetost mobitelima, televizijom, preglasnom glazbom, itd.
Kako poboljšati rezultate učenja?
Prije pristupanja učenju vrlo je važno odmoriti se, isključiti sve ometajuće uređaje i omogućiti mirno radno mjesto. Važno je početi učiti na vrijeme i s razumijevanjem, dijeleći gradivo u manje cjeline, uz izdvajanje važnih činjenica. Ne preporuča se učiti napamet. Gradivo naučeno s razumijevanjem treba ponavljati sam sebi postavljajući pitanja ili u ispitivanju s drugim. Preporuča se učiti na način kako se znanje provjerava na usmenim ispitivanjima. No, čak i u vrijeme najintenzivnijeg učenja treba odvojiti vremena za odmor, a dobro je ne zapostaviti i fizičku aktivnost, jer kretanje potiče izlučivanje tzv. hormona sreće koji upravljaju raspoloženjem.
S obzirom da se osobe razlikuju po sklonostima zapamćivanja, jer netko bolje pamti slušajući (npr. kod disleksije), a drugi vizualizirajući gradivo, poželjno je koristiti se stilom učenja koje najbolje odgovara pojedincu.
O mentalnim mapama
Jedan od prijedloga za učinkovitije učenje je izrada mentalnih mapa. Ona je vrhunski organizacijski alat za razmišljanje i uz to jednostavna za izradu. Omogućuje pohranu velikog broja informacija kojih se lakše prisjetit nego inače. Svim mentalnim mapama je zajedničko da se pri njihovoj izradi koristimo bojama, crtama, simbolima, riječima i slikama. Na taj način se dugi popisi suhoparnih podataka mogu pretvoriti u živopisne, dojmljive i vrhunski organizirane dijagrame. Mentalna mapa se vrlo zgodno može usporediti s planom grada. Središte mape je poput gradskog središta i predstavlja ideju, glavne ulice koje vode od središta predstavljaju glavne misli, dok one sporedne ceste i ogranci manje važne misli u procesu razmišljanja. Posebne slike ili oblici mogu predstavljati gradske znamenitosti ili iznimno zanimljive zamisli.
Literatura:
- Predrag Zarevski. Psihologija pamćenja i učenja. 5. izdanje. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2007.
- Tony Buzan. Kako izrađivati mentalne mape: najnoviji alat za razmišljanje koji će promijeniti vaš život. Zagreb: Veble commerce, 2004.
