Svjetski dan debljine 2026.

Svjetski dan debljine (pretilosti) obilježava se svakog 04. ožujka, ujedinjujući ljude diljem svijeta kako bi se postiglo jačanje svjesnosti i poticanje na poduzimanje aktivnosti sprječavanja debljine u cilju potrebe za razumijevanjem, prevencijom i liječenjem debljine.

Ovogodišnja kampanja usmjerena ja na najranjivije u zajednici – našu djecu i želi potaknuti čitavu svjetsku populaciju (više od 8 milijardi ljudi) na zajedničko djelovanje u cilju smanjivanja prevalencije ovog javnozdravstvenog izazova. Geslo je kampanje: „8 milijardi razloga za djelovanje na debljinu“ (engl. „8 Billion Reasons To Act on Obesity“).

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za 2022. na globalnoj je razini jedna od 8 osoba živjela s pretilošću, a u odnosu na 1990. broj adolescenata s pretilošću se učetverostručio. Iste je godine u svijetu živjelo 2.5 milijardi odraslih (18 godina i starijh) s prekomjernom tjelesnom težinom (4 3%), od kojih je 890 milijuna bilo pretilo (16 %). SZO navodi kako je iste godine među globalnom populacijom djece i mladih u dobi 5 – 19 godina njih 390 milijuna bilo prekomjerno teško, a među njima je 160 milijuna bilo pretilo. Zadnji dostupni podaci navode kako je 2024. na globalnoj razini živjelo ukupno 35 milijuna djece s prekomjernom težinom u dobi manjoj od 5 godina. Nažalost, projekcije pokazuju kako će do 2035. čak polovica sadašnje svjetske populacije živjeti s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću.

Prekomjerna tjelesna težina i debljina (pretilost) definirane su kao abnormalna ili pretjerana nakupljanja masti koja predstavljaju rizik za zdravlje.

Za utvrđivanje pothranjenosti, normalne i prekomjerne tjelesne težine te debljine (pretilosti) u odraslih osoba oba spola, obično se koristimo određivanjem indeksa tjelesne mase (engl. Body Mass Index, BMI).

            BMI se računa tako da tjelesnu masu u kilogramima (kg) podijelimo s kvadratom tjelesne visine izražene u metrima (m²). Kod pothranjenih osoba BMI je manji od 18.5, kod normalno uhranjenih nalazi se u rasponu 18.5 – 24.9. Prekomjernu tjelesnu težinu definiramo kao BMI jednak ili viši od 25, a debljinu (pretilost) kao BMI jednak ili viši od 30.

Tablica 1. Kombinirane preporuke za određivanje prekomjerne tjelesne težine i debljine na temelju indeksa tjelesne mase i opsega struka, te povezanost s rizikom nastanka bolesti

Izvor: Waist Circumference and Waist-Hip Ratio, Report of a WHO Expert Consultation, WHO, Geneva, 2008.

Ključne činjenice o pretilosti:

1. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) „prekomjerna tjelesna težina i debljina (pretilost) definirane su kao abnormalna ili pretjerana nakupljanja masti koja predstavljaju rizik za zdravlje“. Obično se mjere indeksom tjelesne mase (ITM, odnosno engl. BMI), jer je to najjednostavnija metoda mjerenja, iako su druge metode, poput omjera struka i visine koji uzima u obzir ITM,  puno točnije.
2. Pretilost je bolest nastala međudjelovanjem više faktora uključujući biološke faktore, mentalno zdravlje, genetske rizike, okoliš, pristup zdravstvenoj skrbi, ali i pristup ultra-prerađenoj hrani. Pretilost nije uvjetovana „nedostatkom volje“.
3. Pretile osobe su pod većim rizikom razvijanja kroničnih nezaraznih bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i određenih oblika raka. Pretilost je također i rizik nastanka komplikacija u slučaju zaraze COVID-19.
4. Izjava “Jedi manje, kreći se više“ ne rješava debljinu. Ona implicira kako se isključivo smanjivanjem prehrane i povećanjem vježbanja rješava problem debljine, ne uzimajući u obzir mnoštvo drugih faktora. Samo po sebi vježbanje ne može zamijeniti liječenje debljine, iako je vrlo bitno kao jedan od uvjeta liječenja debljine.
5. Stigma debljine je opasna. U većini zemalja pretile osobe se posramljuju u društvu jer se smatra kako je debljina osobna odgovornost pojedinca, što može štetiti mentalnom i fizičkom zdravlju, te uzrokovati da se pretile osobe uopće ne javljaju niti traže zdravstvenu skrb kako bi liječile debljinu. Dok god postoji stigma pretilosti u bilo kojem kutku svijeta, treba biti jasno da to nimalo ne pomaže u prihvaćanju zdravog životnog stila niti u liječenju pretilost, dapače, samo ga otežava.
6. Pretile se osobe ne smiju posramljivati. Vrlo često je pretilost izvan kontrole pojedinca, osobito s obzirom na moguće biološke i genetske rizike. Okolina bi također trebala biti podržavajuća u smislu olakšavanja prihvaćanja zdravog stila života i otežavanja pristupa nezdravoj prehrani, što bi svakako pridonijelo borbi protiv debljine.
7. Pretilost nije samo povećana težina. Pretilost utječe na cjelokupno zdravlje, stoga svakoj osobi treba biti omogućeno da živi u skladu s „poželjnom težinom“.
8. Pretilost više nije bolest bogatih zemalja. Broj osoba s prekomjernom težinom i pretilošću ubrzano raste u zemljama s nižom i srednjom razinom dohotka, gdje se javlja paradoks: istovremeno postoje skupine s prekomjernom težinom i pretilošću, ali i skupine pothranjenih osoba. Nužno je prevenirati pretilost kod siromašnijih i vulnerabilnijih skupina stanovništva.
9. Pretilost u djetinjstvu mora se prevenirati i tretirati. Broj pretile djece udvostručava se svakih 10 godina, a duboko utječe na dječje fizičko zdravlje, društvnu i emocionalnu dobrobit, kao i samopoštovanje. Pretilost se nadalje povezuje s lošijim uspjesima na akademskom planu, kao i nižom kvalitetom života u odrasloj dobi. Pretilost se može nastaviti i u kasnijem životu sa svim svojim posljedicama koje donosi, stoga je nužno educirati i dati podršku roditeljima, kao i osigurati adekvatnu prehranu za djecu.

Prim. mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva

Služba za epidemiologiju NZJZ SDŽ

Više informacija o pretilosti možete saznati na poveznici: https://nzjz-split.hr/epidemija-debljine-kao-javnozdravstveni-izazov-2/