Svake godine 25. srpnja obilježava se Svjetski dan prevencije utapanja, čija se ovogodišnja tema fokusira na promicanje Globalne strategije za prevenciju utapanja (engl. Global Strategy for Drowning Prevention), koju je nedavno pokrenula Svjetska zdravstvena organizacija (SZO). Cilj je navedene teme mobilizacija međunarodne akcije poticanjem vlada, zajednica i pojedinaca na obvezu izvršavanja preporučenih intervencija koje spašavaju živote:
- Postavljanje prepreka u cilju kontrole pristupa vodenim površinama.
- Osiguravanje sigurnih mjesta dalje od vodenih površina za predškolsku djecu.
- Podučavanje osnovnih vještina plivanja kao i pravila za sigurnost u vodi.
- Obuka određenih skupina za sigurno spašavanje na vodenim površinama i reanimaciju.
- Postavljanje i provođenje propisa o sigurnoj plovidbi i brodarstvu.
- Poboljšanje nacionalnih politika sigurnosti na vodi i upravljanje rizicima uvjetovanih katastrofama.
Ključne činjenice o utapanju:
- Od utapanja godišnje premine 300 000 osoba diljem svijeta.
- Utapanju su neproporcionalno više izložena djeca i mladi. Djeca mlađa od 5 godina čine gotovo četvrtinu svih smrti od utapanja.
- Utapanje je četvrti vodeći uzrok smrti za djecu u dobi 1 – 4 godine, te treći vodeći uzrok smrti djece u dobi 5 – 14 godina.
- Čak 92 % svih smrti od utapanja bilježi se u zemljama niske i srednje razine dohotka. U navedenim zemljama stopa smrtnosti od utapanja je čak triput više od one koje bilježe razvijene zemlje.
- 0d 2000. globalna stopa smrtnosti od utapanja je pala za 38 %, odnosno od 6.1 na 3.8 / 100 000 stanovnika. Ipak, unatoč napretku, smrti od utapanja i dalje predstavljaju javnozdravstvenu krizu, a uočen pad nije dovoljan unatoč provedenim mjerama prevencije utapanja.
Utapanje je proces doživljavanja respiratornog oštećenja zbog uranjanja / potapanja u tekućinu. Ishodi se klasificiraju kao smrt, morbiditet i odsutnost morbiditeta.
Rizični faktori:
- Dob: mlađa djeca su pod najvećim rizikom utapanja zbog nerazvijene sposobnosti procjene rizika, odsustva vještine plivanja kao i vještina kojima se omogućava sigurnost u vodi. Rizik utapanja raste ako nisu pod aktivnim nadzorom odraslih u blizini vodenih površina. Djeca i mladi u dobi 0 – 29 godine čine više od polovice (57 %) svih umrlih od utapanja. Najveći rizik utapanja bilježi se u djece u dobi 1 – 4 godine.
- Spol: Stopa utapanja kod muškaraca je više nego dvostruka viša nego kod žena. Također se kod ne – fatalnog utapanja bilježi viša stopa hospitalizacija muškaraca u odnosu na žene. Istraživanja ukazuju na činjenice kako su muškarci više izloženi radu na vodenim površinama, te riskantnom ponašanja uključujući plivanje bez drugih ljudi, pijenje alkohola neposredno pred plivanje kao i vožnja brodovima bez prisutnosti drugih osoba.
- Siromaštvo i nejednakost: Utapanje nesrazmjerno pogađa siromašne i marginalizirane osobe. Obrazac svakodnevne izloženosti vodenim površinama u siromašnim zemljama uvjetovan je korištenjem ribnjaka, rijeka ili jezera za kupanje i pranje odjeće, kao i korištenjem otvorenih bunara za sakupljanje vode.
- Profesionalna izloženost: pojedinci sa zanimanjima poput komercijalnog ili samoopskrbnog ribolova suočavaju se sa značajno višim rizikom od utapanja. Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) procjenjuje da na globalnoj razini u svijetu od utapanja pogine više od 30 000 ribara. Klimatske promjene pogoršale su radne uvjete u kojima ribari rade, izlažući ih ekstremnim vremenskim uvjetima i prirodnim katastrofama koje su sve češće i razornije.
- Rizici povezani s klimom: klimatske promjene uzrokuju ekstremne vremenske prilike i katastrofe poput poplava i toplinskih valova. Utapanje je uzrok 75 % smrtnih slučajeva u poplavama. Rizici su osobito visoki u siromašnim zemljama gdje su sustavi upozoravanja nerazvijeni, kao i infrastruktura ublažavanja poplava. Toplinski valovi također povećavaju rizik od utapanja – tada sve više ljudi traži način rashlađivanja na vodenim površinama, te u i na njima provode dulje vrijeme, što sve zajedno pridonosi većem riziku utapanja.
- Prijevoz vodenim površinama: putovanje vodenim površinama, osobito tijekom opasnih vremenskih prilika ili bez odgovarajuće sigurnosne opreme, može povećati rizik od utapanja. U siromašnim zemljama takav je način prijevoza manje reguliran, a dnevna putovanja na posao često se odvijaju na pretrpanim i nesigurnim plovilima kojima upravljaju osobe koje nisu obučene za prepoznavanje opasnih uvjeta ili obavljanja plovidbe na otvorenom moru.
- Migracije i traženje azila: raseljavanja ili migracije zbog sukoba, političke i / ili ekonomske nestabilnosti i klimatskih promjena uzrokuju da mnoge pogođene osobe pribjegavaju nesigurnim i opasnim migracijskim kanalima, osobito preko vodenih prostranstava u opasnim uvjetima, koristeći prenatrpana i nesigurna plovila bez sigurnosne opreme, kojima upravlja neobučeno osoblje.
Prevencija
Danas postoje mnoge mjere koje je lako primijeniti u cilju prevencije utapanja, od pokrivanja bunara, korištenja prepreka na prilazima vodenim površinama, korištenja prepreka na vratima i ogradica koje ograničavaju pristup maloj djeci, ograđivanja bazena do korištenja drugih načina kontrole pristupa vodenim površinama kojima se umnogome smanjuje izloženost i rizik od utapanja.
Skrb za predškolsku djecu u zajednici može smanjiti rizik od utapanja, nadalje podučavanje školske djece osnovama plivanja, sigurnosti na vodi i vještinama sigurnog spašavanja još je jedan pristup. Ipak, svi se ovi napori moraju poduzeti s naglaskom na sigurnost i cjelokupno upravljanje rizicima koje uključuje sigurnosno provjerene nastavne planove i programe, sigurno područje za obuku, provjeru i odabir učenika, kao i utvrđen omjer učenika i instruktora zbog ostvarivanja najvišeg stupnja sigurnosti.
Prim. mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva
Služba za epidemiologiju NZJZ SDŽ
