Raznolikost ne bi trebala biti problem, već ljepota i bogatstvo života!


Mentalno zdravlje za sve i svuda!


Danas bi se tolerancija ili snošljivost trebala prepoznati kao temeljna ljudska vrijednost kojoj teže moderna društva u kojima žive različiti ljudi, ali ne manje vrijedni! Takav stav proizlazi iz uvjerenja da bi se uz pomoć tolerancije mogli izbjeći napetosti, sukobi te razni oblici diskriminacije i nasilja, uključujući i aktualne podijele u mnogim društvima pa tako i u našem uzrokovane svjetskom zarazom. Zašto je tolerancija usko vezana i za odgovornost svakog pojedinca?


Pandemija COVID-19 ima i dalje veliki i negativan utjecaj na mentalno zdravlje ljudi, djece i mladih posvuda u svijetu pa tako i u našem nacionalnom i lokalnom okruženju bilo da se radi o zdravstevnoj, poslovnoj, društvenoj, odgojno-obrazovnoj ili obiteljskoj funkcionalnosti. Najranjivije skupine ljudi, određene profesije kao i oni koji žive sami ili sa postojećim mentalnim poteškoćama posebno i dodatno pogođene.


Dobra je vijest da su neke zemlje uspijele pronaći nove drugačije načine pružanja usluga u zaštiti i unapređenju mentalnog zdravlja jer su bile prisiljene na adaptaciju tijekom pandemije te time i razvoj otpornosti na datu situaciju. Dostupnošću stručnih osoba tijekom intervencija na daljinu smanjena je određena šteta kada je u pitanju akutni stres uzrokovan svjetskom pandemijom.


E – savjetovalište: Pitaj ? Ne skitaj! kao i APP za mentalno zdravlje i drugi alati na daljinu postali su još važniji u ponudi rada Savjetvališta za djecu i mlade Službe za mentalno zdravlje, ali sigurno ne i dostatni.


Međutim ne smijemo zanemariti niti činjenicu da su poteškoće bile i jesu prisutne i prije same pandemije te da postoje i druge vrste zaraznih bolesti uzrokovane ponašanjem, mislima i osjećajima. „JA naraštaj“ kako ga nazivaju mnogi stručnjaci za posljedicu ima socijalni fenomen gdje se stil života prema kojem čovjek sam sebi dovoljan širi poput zarazne bolesti uzrokovane elektroničkim medijima te se naziva pandemijom pametnih telefona. Kada se koriste bez ograničenja zasigurno imaju i svoje negativne učinke i puno su više od „samo“ ovisničkog ponašanja te dijeluje na zdravlje, obrazovanje i društvo u cijelini.


U svibnju 2021. tako je donesen i novi Akcijski plan Svjetske zdravstvene organizacije za vremensko razdoblje od 2022.- 2030. jer su vlade diljem svijeta napokon prepoznale potrebu za povećanjem kvalitete usluge mentalnog zdravlja na svim razinama te se nadamo da će se takav plan zaista i realizirati. Kako i ne bi kad je i prije pandemije bio svima poznat problem, 20/20!


Što on zaparavo znači?


Svjetska zdravstvena organizacija već niz godina upozorava na epidemiološke podatke kod mentalnih poremećaja kod djece i mladih i tu se govori o problemu 20/20. Naime, svako peto dijete odnosno 20% djece prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije ima neki mentalne poteškoće, a onda svega 20%, tek svako peto dijete od onih koji imaju neki problem mentalnog zdravlja, dobiva adekvatnu stručnu pomoć. Svakako je jedan razlog u stigmi no, jedan od razloga je i nedostatak rane detekcije ali i intervencije. Usluge stručnjaka su uglavnom nedostatne i često ne dostupne a prevencija zanemarena u odnosu na dijagnostiku i terapiju.


Zapažanja iz prakse uz longitudinalno istraživanje provedeno od strane Službe za mentalno zdravlje i stručnih suradnika iz predškolski ustanova SDŽ 2007. – 2017. na uzorku od gotovo 8000 djece vrtićke dobi, govori u prilog tome da se teškoće u razvoju premalo i kasno prepoznaju, te da su prisutne u 25% djece od 3-6 godine. Ponajviše su prisutne govorno-jezične poteškoće koje su i dalje porastu te u školskoj dobi donose još više poteškoća u učenju ali i socijalnim odnosima što ima znatan ujtjecaj i na emocionalne smetnje koje se manifestiraju različitom simtomatologijom u daljnjim razvojnim fazama. „Screen time“ vrijeme provedeno ispred ekrana od rane dobi ide ruku pod ruku sa poremećajima koncentaracije i poremećajima jezične komunikacije.


Naposljetku treba se uvijek i ponovno upitati osobno i profesionalno: Koliko smo zaista tolerantni prema drugačijima od nas i kao to utječe na mentalno zdravlje pojedinca i obitelji?


U korijenu riječi tolerancija latinski je glagol „tolerare“, što znači podnositi, trpjeti. U socijalnom smislu, tolerancija označava snošljivost i poštivanje vrijednosti, stavova i kultura koji se razlikuju od naših. Nitko se ne rađa tolerantan ili netolerantan; tolerancija se uči od malih nogu! Razvoju tolerancije pomažu empatija, moralne vrijednosti i razlikovanje dobroga od lošega, dok predrasude i stereotipi odmažu. Predrasude i stereotipi nisu nužno loši ako nas podržavaju u ostvarivanju vlastitih ideja i ciljeva, a ne ugrožavaju ni na koji način drugo ljudsko biće. Učeći o drugima postajemo tolerantni prema onome što je različito. U svim ovim oblicima različitosti postoje među ljudima i dalje velike razlike. Možemo li zaista to i prihvatiti ili konačno fokus premjestiti na preventivno djelovanje kad je u pitanju mentalno zdarvlje kao dio općeg zdravlja. Ljepota svijeta upravo jest u raznolikosti, zar ne?

Mirela Grbić, prof. stručna suradnica pri Službi za mentalno zdravlje,
voditeljica Odsjeka za preventivne programe

Promijeni veličinu fonta
Logo ustanove

NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE