Alergijske bolesti

Pelud

Unatrag posljednjih nekoliko desetljeća svjedočimo globalnom fenomenu porasta broja alergijskih bolesti. Danas se procjenjuje kako od nekog oblika  alergijske bolesti boluje 15-25% svjetskog stanovništva.

Tijekom prošlosti liječnici su alergijske bolesti smatrali sasvim „nevažnim“ bolestima, dok se sada o njima ozbiljno raspravlja na svim društvenim razinama.

Unatoč različitim teorijama nastanka alergijskih bolesti, većina se stručnjaka slaže kako osnovni uzrok nastanka alergijskih bolesti treba pripisati brojnim promjenama okoliša. Svakodnevna izloženost štetnim kemikalijama, koje najčešće nismo ni svjesni, onečišćenje vode, zraka i hrane, lijekovi i još mnogo toga predstavljaju potencijalne uzročnike alergija. Stoga nije neobično da se alergijske bolesti zovu bolestima modernog čovjeka, jer je zapravo suvremeno društvo napredne tehnologije u kojem živimo odgovorno za nastanak sve većeg broja ovih bolesti.

Što je alergija?

Alergija predstavlja neuobičajen i neprimjeren odgovor imunološkog sustava organizma na raznovrsne antigene s kojima je organizam došao u dodir. Antigen je bilo koja tvar koju organizam prepoznaje kao „stranu“, a samim tim i potencijalno štetnu, te protiv koje stvara antitijela. Stvaranje antitijela je obrambeni mehanizam koji nam omogućava zaštitu od svega što organizam smatra opasnim. Alergeni su antigeni koji izazivaju alergijske bolesti. U slučaju dodira alergena i organizma, organizam se brani proizvodnjom zaštitnih antitijela, imunoglobulina, koji su specifični za svaki alergen, pa je zato i svaka alergija specifična. Reakcija između alergena i specifičnog protutijela naziva se alergijskom reakcijom. Ovisno o vrsti tkiva u kojem se odvija alergijska reakcija, oslobađaju se mnogobrojne i raznovrsne tvari (histamin, proteaza, heparin, faktor aktivacije trombocita, itd.) koje oštećuju i/ili razaraju tkivo i  koje su odgovorne za nastanak simptoma alergijskih bolesti. Vrijeme potrebno da se razvije preosjetljivost na antigen, odnosno da organizam stvori protutijela i da se bolest manifestira, nazivamo senzibilizacija.
Alergeni
Gotovo svaka tvar iz okoliša može uzrokovati nastanak alergijske reakcije, međutim većina ih srećom vrlo rijetko izaziva alergije. Najčešći alergeni su:
–    pelud (drveća, cvijeća, trava i korova),
–    lijekovi (penicilin, cefalosporini, sulfonamidi, acetilsalicilna kiselina, itd.),
–    aditivi namirnicama i pićima,
–     konzervansi,
–    otrovi insekata (ose, pčele, stršljeni, obadi, komarci, itd.),
–    grinje,
–    kućne životinje (sastojci kože, krzna ili žljezdanih izlučevina),
–    kućna prašina,
–    perje,
–    prehrambene namirnice (jaja, agrumi, jagode, kikiriki, školjke, račići, raž, soja, mlijeko, orašasti plodovi, itd.), te
–    fizikalni čimbenici (toplina, hladnoća, sunčeva svjetlost, itd.).

Kome prijeti alergija?

Alergijske bolesti su češće u mlađih osoba, među gradskim stanovništvom te u osoba višeg socijalno-ekonomskog statusa. To su vrlo učestale bolesti, tako da smo zapravo svi potencijalni “kandidati“ alergijskih bolesti, koje se mogu pojaviti bilo kad tijekom života u raznovrsnim oblicima. Međutim, poznato je kako je sklonost alergiji nasljedna, odnosno da se alergije češće javljaju u obiteljima koje imaju pozitivnu anamnezu alergijskih bolesti. To ne znači da se nasljeđuje točno određena alergija, već da postoji veća „sklonost“ razvijanju alergijske bolesti, što ovisi i o duljini izloženosti nekom alergenu, prethodnoj i/ili postojećoj infekciji i mnogim drugim čimbenicima. Ako su oba roditelja alergična, velika je vjerojatnost da će i dijete biti alergično. Osobe koje imaju nasljednu sklonost razvijanju IgE protutijela na alergene nazivamo atopičarima (osobe s atopijskom konstitucijom), a nastale alergijske bolesti atopijskim bolestima (astma, alergijski rinitis, alergijski konjunktivitis, alergije probavnog sustava, itd.).

Simptomi alergijske bolesti

Alergijska reakcija može biti lokalna (na jednom mjestu) ili generalizirana (anafilaktički šok). Ovisno o tome koje je tkivo/organ/organski sustav zahvaćen alregijskom reakcijom, razlikuju se i simptomi alergijske reakcije:
•    Nos (npr. alergijski rinitis/peludna hunjavica) – svrbež, crvenilo nosa, vodenasto-sluzavi iscjedak iz nosa, kihanje.
•    Oči (npr. alergijski konjunktivitis) – crvenilo spojnica/konjunktiva, svrbež, suzenje.
•    Dišni sustav (npr. astma) – svrbež u ždrijelu, otekline sluznice, suh i podražajni kašalj, otežano disanje, osjećaj nedostatka zraka, osjećaj pritiska u prsnom košu
•    Koža (npr. kontaktna urtikarija) – crvenilo i svrbež kože, oteklina, različite vrste osipa  s mjehurićima, erozijama i/ili krastama
•    Probavni sustav (npr. alergija na određenu vrste hrane) – otečenost sluznice usne šupljine, jezika i ždrijela, nemogućnost gutanja, povraćanje, proljev.

Anafilaktički šok (anafilaksija)

Anafilaktički šok je najopasnija generalizirana manifestacija alergijske reakcije s mogućim smrtnim ishodom. Nastaje kod osoba koje su već bile u kontaktu s određenim alergenom. Uzrokuje ga uzimanje alegena peroralnim putem (prehrambene namirnice, hrana), parenteralnim putem (intravenoznom ili intramuskularnom injekcijom) ili pak ubod insekta (najčešće pčela ili osa). Simptomi se javljaju trenutno do jedan sat od kontakta s alergenom. U početku se očituje svrbežom, trnjenjem sluznice usne šupljine, angioedemom (oteklina rahlog potkožnog tkiva vjeđa i usnica), oticanjem usnica i jezika što dovodi do otežanog disanja i gutanja. Ozbiljniji i teži simptomi su opstrukcija dišnih putova uzrokovana edemom larinksa (grkljana) i epiglotisa (poklopac grkljana), te stezanje bronha (bronhokonstrikcija) što može uzrokovati tešku hipoksiju. Čest je i kardiovaskularni kolaps praćen padom krvnog tlaka (hipotenzija), poremećenim radom srca (tahikardija, aritmija) uz vrtoglavicu, slabost i poremećaje svijesti do kome. Iako je razvoj ovog šoka brz i neočekivan, potrebno je trenutačno djelovati. Ako je šok uzrokovan uzimanjem neke namirnice ili lijeka potrebno je odmah obustaviti njihovo uzimanje, te bolesniku osigurati brzi transport do najbliže zdravstvene ustanove u kojoj će primiti adekvatnu pomoć. U slučaju da je došlo do prestanka rada srca i disanja nužno je provesti postupak reanimacije (umjetno disanje i masaža srca). Važno je znati da sve osobe koje su razvile anafilaktičku reakciju moraju biti hospitalizirane i praćene najmanje 24 sata u jedinicama intenzivne skrbi. Osobe koje su već imale anafilaktičku reakciju (npr. na ubod pčele) moraju uvijek sa sobom nositi set za samopomoć u kojem se nalazi injekcija s adrenalinom za jednokratnu intramuskularnu primjenu (u setu se može nalaziti uz adrenalin i antihistaminske tablete za žvakanje) i primijeniti ga u slučaju kontakta s alergenom.

Dijagnosticiranje alergijskih bolesti

Subjektivni iskaz bolesnika (odnosno roditelja ako je riječ o djetetu) te ciljana pitanja iskusnog liječnika imaju veliku ulogu u otkrivanju uzroka alergije, jer se na temelju iskaza bolesnika odabire skupina alergena i načini na koji će se dijagnostički ispitati alergija.
•    Kožni testovi
Ovo je najbrži, najjednostavniji i najisplativiji način testiranja na alergene, međutim često pokazuje lažno negativne rezltate. Razlikujemo test ubodom lancetom (prick), test unošenjem alergena u kožu (intradermalni test), test grebenjem (scratch) i test kontaktnim načinom (patch). Ako je bolesnik alergičan na unesenu tvar, reakcija u vidu crvenila i svrbeža kože ili pak prave urtikarije, vidljiva je nakon 15-30 minuta. Reakcija potvrđuje alergiju na unesenu tvar.

•    Provokacijski test
Izvodi se isključivo u zdravstvenim ustanovama s posebnim odjelima. U bolesnika se izaziva alergijska reakcija blažeg oblika izravnom primjenom alergena na sluznicu nosa, očiju, bronha ili želuca. Kako posljedice mogu biti vrlo ozbiljne (jaka alergijska reakcija s mogućom anafilaksijom) kod izvođenja ovog testa treba biti iznimno oprezan. Ovi testovi imaju osobitu vrijednost u dokazivanju alergije na lijekove.

•    Krvni test
Za konačnu dijagnozu alergije nužno je određivanje koncentracije imunoglobulina E (IgE) u krvi. Testom RIST utvrđuje se cjelokupna količina IgE, a testom RAST određuje se specifični IgE za pojedine alergene,  što se izražava u razredima (1-4 ili 1-6). Povećan broj eozinofilnih leukocita (eozinofilija) karakterističan je za kroničnu alergijsku upalnu reakciju, pa zato često određujemo njihov broj u obrisku nosne sluznice (alergijska hunjavica), iskašljaju (astma) ili u perifernoj krvi.

Liječenje

Nakon što je utvrđena dijagnoza alergijske bolesti, nužno je koristiti lijekove koje je propisao liječnik, čime se uspostavlja kontrola alergijske bolesti, te se izbjegavaju moguće komplikacije. U liječenju se koriste različite skupine lijekova: antihistaminici (sprječavaju djelovanje histamina), kortikosteroidi (ublažavaju upalu i zaustavljaju razvoj alergijske reakcija), dekongestivi (kapi za nos koje djelovanjem na krvne žile smanjuju oticanje nosne sluznice i ublažavaju simptome alergije), antikolinergici (smanjuju učinak acetilkolina), antileukotrijeni (sprječavaju upalni učinak leukotrijena) i kromoni (inhalacijski protuupalni lijekovi).
Imunoterapija ili hiposenzibilizacija
Imunoterapija, odnosno hiposenzibilizacija je poseban oblik liječenja alergijske bolest primjenom tzv. alergenskih cjepiva. Tom se metodom u organizam bolesnika unose male količine alergena u obliku potkožnih injekcija ili otopina koje se uzimaju pod jezik, a čije se koncentracije lagano povećavaju. Na taj se način bolesnikov imunološki sustav potiče na povećanje tolerancije prema specifičnom alergenu. U slučaju kontakta s tim alergenom, simptomi bolesti bit će znatno blaži ili se uopće neće razviti. Međutim, danas se dvoji o uspješnosti imunoterapije.

Prevencija

Prevencija je najbolji način liječenja, a kod alergijskih bolesti ona znači izbjegavanje kontakta s alergenom. U slučaju alergije na prehrambene namirnice nužno je izbjegavati uzimanje određene namirnice, čak i u najmanjim količinama. Kod alergija na pelud potrebno je izjagavati dulji boravak na otvorenom, osobito u vrijeme cvjetanja. Boravak na otvorenom potrebno je uskladiti s peludnim kalendarima koji su karakteristični za svako podneblje i za svaku biljnu vrstu. Nakon boravka na otvorenom dobro je oprati kosu i otuširati se kako bi se spriječio unos peludi u prostor u kojem se boravi, te istresti i razračiti odjeću koja je nošena vani. U šetnju i na dulji boravak u prirodi najbolje je otići dan nakon kiše, kad je koncentracija peludi u zraku najmanja. Prilikom košenja trave ili rada na otvorenom poželjno je koristiti zaštitnu masku. Kod alergije na prašinu ili grinje nužno je ukloniti iz prostora u kojem se boravi što je moguće više tekstilnih predmeta (zavjese, tepisi, tapiserije, plišane igračke, itd.), te je poželjno nabaviti antialergijske madrace, pokrivače i jastuke. Prostorije treba redovito čistiti vlažnom krpom, prozračivati ih, održavati nisku vlažnost i ne zagrijavati ih iznad 22°C.

 

Mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva
Odjel za epidemiologiju i prevenciju ozljeda
Služba za epidemiologiju i prevenciju nezaraznih bolesti

Podijeli na društvenim mrežama

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Promijeni veličinu fonta
Logo ustanove

NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE