Svjetski dan hrane obilježava se 16. listopada svake godine, kako bi se naglasila važnost hrane kao jedne od osnovnih ljudskih potreba, ali i ljudskih prava. Prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, svaki čovjek ima pravo na hranu, dostojanstven život, slobodu i obrazovanje. Hrana predstavlja treću osnovnu ljudsku potrebu, nakon zraka i vode, a svaki čovjek ima pravo na dostupnost hrane i adekvatnu prehranu.

Hrana, odnosno prehrana svakog čovjeka trebala bi biti raznolika, energetski uravnotežena, dostatna za zadovoljenje nutritivnih potreba, dostupna i sigurna, za dobrobit svih nas.

Ovogodišnja tema obilježavanja Svjetskog dana hrane je „Pravo na hranu za bolji život i bolju budućnost“ (Right to foods for a better life and a better future).

U današnjem svijetu poljoprivredna proizvodnja je dostatna da zadovolji potrebu za hranom cjelokupne svjetske populacije, a ipak se 733 milijuna ljudi suočava s gladi zbog različitih razloga – vremenskih i prirodnih nepogoda, ratova, nejednakosti, ekonomskih kriza, pandemije. Navedeno najviše pogađa siromašne i ranjive skupine, najčešće poljoprivredna domaćinstva, što uzrokuje još veću nejednakost izneđu država, ali i unutar njihovih granica. Poznato je kako su poljoprivredno-prehrambeni sustavi iznimno osjetljivi na katastrofe i krize, dok istovremeno stavraju zagađenje, degradiraju tlo, vodu i zrak, pridonose emisijama stakleničkih plinova i gubitku bioraznolikosti. Poljoprivredno-prehrambeni sustavi mogu i moraju omogućiti svim ljudima zdravu prehranu, sada i u budućnosti. Ipak, to traži veću predanost, veća ulaganja i inovativne pristupe. Njihovom transformacijom u budućnosti mogao bi se ostvariti veliki potencijal ublažavanja klimatskih promjena i podržavanja uključivog života za sve.

Više od 2.8 milijardi ljudi u svijetu ne može priuštiti zdravu prehranu. Neadekvatna prehrana vodeći je uzrok pothranjenosti, malnutricije i pretilosti, koje prožimaju sve društvene slojeve diljem svijeta. Ranjivije društvene skupine često pate od gladi ili ne mogu priuštiti adekvatnu prehranu, te su prisiljene koristiti samo osnovne namirnice ili jeftiniju, nezdravu hranu, dok drugi pate zbog nedostupnosti svježe i / ili raznolike hrane, ne raspolažu s informacijama potrebnim za odabir adekvatne prehrane ili se jednostavno odlučuju za praktičnu  i dostupnu, a ne zdravu prehranu.Tek kad svi ljudi na svijetu budu mogli ostvariti pravo na odgovrajuću prehranu, moći ćemo ostavriti ostala ljudska prava i ciljeve održivog razvoja. Opća deklaracija o ljudskim pravima nacrt je za ravnopravniju i pravedniju budućnost, u kojoj svi imamo svoju ulogu. Kao potrošači možemo tražiti svoja prava i pozvati vlade diljem svijeta da riješe pitanja nejednakosti i siromaštva, pomognu u odabiru zdrave hrane u smislu povećanja dostupnosti, smanjivanja bacanja hrane, kao i zaštiti okoliša.

Prim. mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva

Služba za epidemiologiju NZJZ SDŽ