Cilj inicijative „Škola bez mobitela“ je prevencija ponašajnih ovisnosti, a time i zaštita i unapređenje mentalnog zdravlja djece i mladih u školskom okruženju. U tu se svrhu drugu godinu zaredom provodi istraživanje učinaka različitih praksi korištenja pametnih uređaja u školskim ustanovama kako bi se dobila polazišta za unaprjeđenje javnozdravstvenih projekata s ciljem preveniranja ponašajnih ovisnosti u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

U šk. god. 2023. / 2024. provedeno je istraživanje učinaka nedozvoljene uporabe pametnih telefona u jednoj osnovnoj školi u Splitsko-dalmatinskoj županiji, na uzorku od 132 učenika predmetne nastave. Naime, u školi nije dozvoljena uporaba patnih telefona u drugom polugodištu, pa su prvi podaci mjereni u listopadu 2023., a drugi u prvom tjednu lipnja 2024., sve s ciljem usporedbe stanja prije i poslijedonošenja odluke o nedozvoljenoj uporabi pametnih telefona u školskom okruženju kod istih učenika (učenici odlažu pametne telefone u predviđene kutije, ormariće ili ih drže u školskim torbama, ali ih ne smiju upotrebljavati).

Statistička je analiza na podacima dobivenim Upitnikom snaga i poteškoća djeteta (SDQ-Cro) pokazala razliku u kategoriji problema u ponašanju, pri čemu su učenici nakon odluke o nekorištenju izvještavali o više problema u ponašanju, što se povezuje sa simptomima sustezanja vezanih uz ponašajne ovisnosti koje su sve prisutnije kod djece i mladih. U sve mlađoj dobi posjeduju pametne telefone i postaju ovisni o neprimjerenim sadržajima. Kad im se uređaj oduzme prisutne su neugodne emocije poput ljutne i bijesa ali i „tuge zbog gubitka“ koju izražavaju kao da su izgubili blisku ili dragu osobu, što je zabrinjavajuće i ugrožavajuće  za njihovu razvojnu dob. Istraživanje je pokazalo da ova mjera nije dostatna niti učinkovita!

U šk. god. 2024. / 2025. provedeno je novo istraživanje, u kojem su sudjelovale četiri osnovne škole u SDŽ: dvije u kojima nije bilo dozvoljeno koristiti pametni telefon u školi i dvije u kojima nije bilo dozvoljeno unositi mobitel u školu. Primijenjen je isti upitnik (Upitnik snaga i poteškoća djeteta, SDQ-Cro), a sudjelovalo je 149 učenika škola gdje nije bilo dozvoljeno koristiti pametni telefon i 178 učenika škola gdje nije bio dozvoljen unos pametnih telefona. Statistički podaci su pokazali da su učenici koji su pohađali škole u kojima se mobitel nije unosio, izvještavali o manje problema učenika u odnosima s vršnjacima. Osim toga, analiza na cijelom uzroku od 327 učenika pokazala je da su učenici koji su koristili pametne telefone više sati (što se vidjelo i već u kategoriji korištenja pametnih telefona „više od 2h“, ali i u kategoriji „više od 5h“), imali veće razine hiperaktivnosti te više problema u ponašanju od učenika koji su pametne telefone koristili manje sati („manje od 2h“ i „od 2h do 5h“). Uz to, učenici koji su koristili pametne telefone više od 5h, imali su i općenito više poteškoća na korištenom upitniku od učenika koji su koristili pametne telefone manje od 5h.

Navedeni podaci ne mogu isključiti utjecaj drugih čimbenika na rezultate, značajan su pokazatelj trenutnog stanja koje ne ide u prilog poticajnom psihofizičkom razvoju djece. Učenici koji nisu unosili pametne telefone u školu su provodili više vremena s vršnjacima te posljedično usvojili i bolje vještine ophođenja s njima, suradnje i / ili rješavanja sukoba bez nasilja. S druge strane, nedozvoljena uporaba pametnih telefona tijekom nastave ne znači da ih učenici ne upotrebljavaju na malim i velikim odmorima, umjesto da se kreću i igraju te tako smanjuju stres nakupljen za vrijeme odgojno-obrazovnog procesa. Rezultati pokazuju da su učenici koji su pametni telefon koristili općenito dulje vremena, imali i više drugih poteškoća. Učenici pametni telefon koriste da bi se zabavili, opustili, komunicirali s vršnjacima i slično, ali s obzirom na svoju dob, te slabije mogućnosti kontrole ponašanja s jedne strane i nagrađujuće učinke korištenja neprimjerenih sadržaja putem pametnog telefona s druge strane, trebaju pomoć i podršku u uspostavljanju zdravih obrazaca korištenja pametnih uređaja.

U školskim ustanovama najveći broj djece zaista nema potrebu za korištenjem pametnih telefona: djelatnici ustanove koji rade neposredno s učenicima, od nastavnika do stručnih suradnika, mogu pravovremeno i kompetentno odgovoriti na potrebe djeteta u školskom okruženju.