More, otoci i priobalje neprocjenjiva su i ekološki osjetljiva prirodna bogatstva. Potpisivanjem i ratificiranjem Konvencije Ujedinjenih naroda (UN) o pravu mora i Barcelonske konvencije, Republika Hrvatska (RH) se obvezala štititi svoj morski okoliš i tu zaštitu pravno regulirati prihvaćanjem međunarodne i izradom vlastite zakonske regulative.
Ispitivanje kakvoće mora koje seže u davnu 1989. godinu uvrstilo je Hrvatsku u skupinu mediteranskih zemalja s najdužom tradicijom sustavnog praćenja kakvoće mora u Europi. Ispitivanje i kategorizacija obavljani su po tada važećim kriterijima koji se znatno razlikuju od današnjih, pa je gotovo nemoguće povući paralelu između kvalitete mora tada i danas. Baza podataka nije postojala i upitno je bi li se do podataka moglo i doći. Tijekom godina Program praćenja kakvoće mora je poboljšavan u skladu s dostupnim sredstvima i tehnologijama, razvijanjem svijesti o važnosti zaštite okoliša, usvajanjem novih politika upravljanja, unaprjeđivanjem izvješćivanja javnosti o kakvoći mora za kupanje. Program je postao suvremen, a njegovi rezultati dostupni stručnoj i široj javnosti.
Značajna prekretnica za Program praćenja stanja kakvoće mora za kupanje bilo je usvajanje Direktive Europske Unije (EU) o upravljanju kakvoćom vode za kupanje (2006/07/EC, dalje: Direktiva) koja propisuje sve što je naša Uredba o kakvoći mora za kupanje (NN 73/2008) implementirala. Direktiva za cilj ima unaprjeđenje zdravlja kupača uz primjenu strožih kriterija kakvoće voda za kupanje, primjenu novih mikrobioloških ispitnih metoda, uzimajući u obzir i novije znanstvene spoznaje iz epidemioloških studija i saznanja o riziku za zdravlje ljudi. Usmjerena je na praćenje Escerichia coli i crijevnih enterokoka, bakterija koje mogu uzrokovati ozbiljne bolesti kod ljudi. Za ove pokazatelje fekalnog onečišćenja koje je prepoznato kao najveći neposredni rizik za zdravlje kupača zadani su standardi koje je nužno zadovoljiti, uz mogućnost primjene strožih nacionalnih kriterija. Hrvatska je iskoristila tu mogućnost propisivanjem strožih kriterija za E. coli kao pokazatelja kakvoće mora za kupanje. Kroz BWD uvedena je i obveza izrade profila voda za kupanje na određenoj lokaciji koji se temelji na: geografskim, hidrološkim i fizikalnim svojstvima koji bi mogli biti izvor onečišćenja; utvrđivanju i procjeni uzroka onečišćenja koji bi mogli utjecati na vode za kupanje i štetiti zdravlju kupača; procjeni mogućnosti širenja cijanobakterija; makroalgi i / ili fitoplanktona. Za utvrđivanje profila i procjenu rizika od onečišćenja na pojedinoj lokaciji koriste se i podaci iz praćenja i ocjenjivanja kakvoće mora za kupanje. Ako procjena uzroka onečišćenja pokaže da postoji rizik od kratkotrajnog onečišćenja potrebne su i informacije o predviđenoj naravi, učestalosti i trajanju očekivanog onečišćenja, poduzetim mjerama upravljanja i kontakti tijela odgovornih za takva djelovanja. Profili se preispituju i prema potrebi ažuriraju na temelju razreda kvalitete prema zadanoj učestalosti..
Navedene aktivnosti obuhvaćene su nacionalnim Programom praćenja kakvoća mora za kupanje u RH (dalje: Program) koji uz zaštitu zdravlja kupača i zdravstveno prosvjećivanje javnosti za cilj ima gospodarenje plažama u svrhu očuvanja njihovih prirodnih vrijednosti i održive uporabe, praćenje izgradnje kanalizacijskih sustava te funkcioniranje postojećih, utvrđivanje izvora onečišćenja i njihove sanacije, objavljivanje rezultata kakvoće mora u svrhu turističke promidžbe morskog okoliša Republike Hrvatske, informiranje javnosti putem informativnih glasila i web stranica. U Program su uklopljeni propisani standardi kakvoće i mjere upravljanja morem za kupanje, određeno je vremensko razdoblje ispitivanja, učestalost te način uzimanja i ispitivanja uzoraka morske vode. Temeljem rezultata ispitivanja mikrobioloških pokazatelja (E. coli i crijevni enterokoki), u skladu s propisanim graničnim vrijednostima, za pojedinu lokaciju, određuje se pojedinačna ocjena nakon svakog ispitivanja tijekom sezone kupanja. Radi pravovremenog informiranja javnosti rezultate kakvoće mora za kupanje pojedinačne ocjene se objavljuju neposredno nakon svakog ispitivanja. More za kupanje se razvrstava u jednu od četiri kategorije kakvoće (izvrsno, dobro, zadovoljavajuće i nezadovoljavajuće) i obojanim simbolima prikazuje na kartografskom prikazu dostupnom javnosti.
Godišnja i konačna ocjena se određuje na kraju svake sezone kupanja, prema propisanim graničnim vrijednostima mikrobioloških pokazatelja. Godišnju ocjenu određuje se na temelju skupa podataka o kakvoći mora za kupanje za tu sezonu kupanja, dok se konačnu ocjenu određuje na temelju skupa podataka o kakvoći mora za posljednju i tri prethodne sezone kupanja.
S obzirom da Uredba kroz niže granične vrijednosti propisuju strože kriterije u odnosu na Direktivu za pokazatelj E. coli, radi usporedbe kakvoće mora dodatno se određuje i ocjena temeljena na Direktivi. Ova ocjena se može razlikovati od ocjene prema nacionalnim kriterijima, a navedeni kriterij pooštren je u radi mogućnosti ranijeg uočavanja negativnih procesa u okolišu i primjene pravovremenih sanacijskih mjera kako bi se održala visoka razina kvalitete mora za kupanje na plažama.
O godišnjim i konačnim ocjenama Republika Hrvatska dužna je izvještavati Europsku komisiju. Prema službenim podacima Europske agencije za okoliš (EEA), Hrvatska se svake godine nalazi pri vrhu popisa europskih zemalja. Prema izvješću za 2023., s udjelom od 96,7 % lokacija ocjenjenih izvrsnom ocjenom, Hrvatska je na visokom trećem mjestu u Europi (iza Cipra, Austrije i Grčke), odnosno na drugom mjestu među državama članicama koje imaju izlaz na neko od europskih mora. Odraz je to dugogodišnje kvalitete upravljanja morem za kupanje.
Dr. sc. Tatjana Puljak, prof.
Služba za zdravstvenu ekologiju NZJZ SDŽ
Više informacija o kakvoći mora možete dobiti na poveznici: https://nzjz-split.hr/servisi/kakvoca-mora/
