1.dio
Da li je usamljenost neprepoznata kao bolest?
Sve je veći broj ljudi koji su zbog širenja koronavirusa prisiljeni na karantene, samoizolaciju i/ili socijalno distanciranje.Premda je izolacija epidemiološki ispravan odgovor na aktualnu svjetsku pandemiju, treba nam upravo suprotan odgovor na epidemiju usamljenosti. Iako u ovom trenutku fokus nije na “društvenoj zarazi” druge vrste, možda je sad pravo vrijeme da o tome progovorimo, jer ipak ne smijemo zanemariti i poneku činjenicu?!
Raste rizik od još jedne “epidemije po javno zdravlje” i to baš od usamljenosti!Usamljenost je neprepoznata bolest, koja utječe na zdravlje, ponašanje i razmišljanje pojedinca ali i društva u cjelini. Dok znanstvenicima još uvijek nije posve jasno kako funkcionira koronavirus, već neko vrijeme znaju da socijalna izoliranost i usamljenost “uzimaju zdravstveni danak” posvuda u svijetu. Poneke države već imaju i Ministarstvo za usamljene. Ova neprepoznata bolest podmukla je, jer mnogi oboljeli uopće niti ne znaju da je imaju. Razvija se nažalost brže nego što se može stvoriti imunitete protiv nje. Kod osoba koji se ne osjećaju povezano s ostalim ljudima mogu se razviti mnoge kronične bolesti baš zbog usamljenosti. Zato je usamljenosti još je jedna prijetnja javnom zdravlju u suvremenom svijetu. Nije lako dati odgovor na pitanje: kako se nositi s njom u “doba socijalne izolacije” znajući da je usamljenost puno više od samoće?!
Voditelj Službe za mentalno zdravlje
dr.sc. Željko Ključević, dr. med., specijalist psihijatrije
