Zdravstveno ispravnom vodom za piće smatra se voda koja ne sadrži mikroorganizme, parazite i njihove razvojne oblike u broju koji je opasan za zdravlje ljudi.
Zdravstveno ispravna voda ne sadrži tvari u koncentracijama koje same ili zajedno s drugim tvarima predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi.
Kontrola zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju definirana je Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju (NN 30/23) i Pravilnika o parametrima sukladnosti, metodama analiza i monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju (NN 64/23, 88/23) kao i prema Direktivi Vijeća 2013/51/Euratom od 22. listopada 2013. i Direktivi Komisije (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju.
Što je to mutnoća ili zamućenost vode?
Mutnoća ili zamućenost vode je termin za kakvoću vode koja se odnosi na fine suspendirane čestice gline, mulja, organske i anorganske tvari, planktona i drugih mikroorganizama. Nastaje od raspršenih tvari koloidnih veličina (100 – 1000 nanometara) čestica, mikroorganizama i mjehurića plinova.
Mutnoća utječe na prodiranje svjetlosti u stupcu vode, tj. na upijanje ili raspršivanje svijetlosti na česticama raspršene tvari u vodi.
Mutnoća vode potječe od:
• suspendiranih čestica gline,
• čestica mulja,
• finih, sitnih organskih i anorganskih tvari,
• rastvorenih, obojenih organskih tvari (npr. željeza ili mangana)
• mikroorganizama i planktona.
Mutnoća vode iznad dozvoljenih granica ne predstavlja nužno izravnu zdravstvenu opasnost, ali značajno smanjuje učinkovitost dezinfekcijskih sredstava i može ukazivati na prisutnost štetnih mikroorganizama koji su ušli u sustav vodoopskrbe, osobito nakon obilnih kiša. Čestice koje uzrokuju mutnoću (mulj, glina, organska tvar) štite bakterije i viruse od dezinfekcijskih sredstava poput klora, čineći vodu potencijalno opasnom čak i ako se voda redovito dezinficirana.
Čime može biti izazvana mutnoća vode?
Mutnoća može biti izazvana valovima, strujanjem vode, vanjskim klimatskim utjecajima kao što su velike količine padalina ili zbog otapanja snijega u proljeće. Intenzivne oborine izazivaju eroziju tla na površini sliva rijeka, te to dovodi do naglog unošenja krutih čestica s površina u krško podzemlje. Zamućenost prirodne vode u krškom području ovisi o dubini podzemne vode, propusnosti krša, a najvažniji i najčešći uzrok su obilne oborine.
Čovjek svojim neodgovornim ponašanjem može izazvati mutnoću vode npr. ispuštanjem otpadnih voda u blizini izvora vode. Zamućenje može biti uzrokovano slabom kvalitetom izvora vode, lošim tretmanom ili uzrocima unutar distribucijskog sustava (stvaranjem sedimenata ili biofilma na stjenkama vodovodnih cijevi) ili ulazak onečišćene vode kroz glavne stanke. Erozija tla i otpadne vode u urbanim zonama također mogu doprinijeti zamućenosti vode. Građevinski radovi, rudarstvo i poljoprivreda remete zemljište i mogu voditi ka povećanim nivoima taloga koji odlazi u vodne tokove tijekom vremenskih nepogoda. Pojava mutnoće ne da se spriječiti, ali se mutnoća da ukloniti različitim tehnološkim postupcima (taloženje, višestruka filtracija, centrifugiranje…).
Koji izvori vode se najčešće zamute?
Razine zamućenosti su mnogo veće u vodi iz površinskih izvora vode (npr. potoka, rijeka i jezera) nego iz izvora podzemnih voda. Najčešće se zamute izvori površinskih voda kada na područje sliva izvorišta padnu velike količine oborina u kratkom vremenskom periodu.
Prema podacima iz knjige „Vode Dalmacije“ autorice dr. sc. Nives Štambuk-Giljanović:
„Površinske se i neke izvorske vode često zamućuju (20 – 50 % dana godišnje): Cetina, kraj Gata i Zadvarja, Zrmanja, Neretva, kraj Metkovića, Jadro i Ruda. Riječne vode iz riječnih jezera i akumulacija gotovo se nikad ne zamućuju: Krka, iznad Skradinskog Buka, Cetina, iza Peruče i akumulacija Gorica-Plat. Podzemne a i većina izvorskih voda dosta se rijetko zamućuju, do 5 % dana godišnje: Bokanjac, Žrnovnica, Ljuta, a do 10 % dana godišnje: Ombla, Torak, Krka na izvoru.
Prema rezultatima sanitarno – kemijskih istraživanja, pa i prema bakteriološkim istraživanjima, sve su vode Dalmacije razmjerno čiste i ako se kloriraju, zdravstveno su ispravne i mogu se piti.“
Tko kontrolira zdravstvenu ispravnost vode? Koliko se često ispituje voda?
U Republici Hrvatskoj zdravstvena ispravnosti vode za ljudsku potrošnju regulirana je Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju (NN 30/23) i Pravilnikom o parametrima sukladnosti, metodama analize, monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju (NN 64/23, 88/23) .
Voda namijenjena za ljudsku potrošnju mjeri se prema fizikalnim, kemijskim, mikrobiološkim i radiološkim pokazateljima ispravnosti vode sukladno navedenim zakonskim propisima.
U cilju zaštite ljudskog zdravlja provode se propisane kontrole zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju u javnoj distribucijskoj mreži i to:
a) samokontrolu provode javni isporučitelji vodnih usluga (JIVU),
b) državnim monitoringom koordinira Hrvatski zavod za javno zdravstvo, a provode ga Županijski zavodi za javno zdravstvo i
c) službenu kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju koju provode sanitarni inspektor.
Tko je odgovoran za osiguranje sigurne vode za piće?
Pravilnika o parametrima sukladnosti, metodama analiza i monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju (NN 64/23, 88/23) propisuje da javni isporučitelji vodnih usluga moraju prijaviti svako odstupanje za pojedini parametar ispitivanja i o tome obavijestiti javnost.
Kako se mjeri mutnoća vode? U kojim se jedinicama izražava?
Mjerenje mutnoće je optičko mjerenje sposobnosti vode da raspršuje i apsorbira svjetlost, a ne da ga prenosi u ravnim crtama. Turbidimetrija i nefelometrija su metode kojima se određuje koncentracija čestica u suspenziji.
Slika 1. Mjerač mutnoće sa prikazom vrijednosti mutnoće unutar MDK
Slika 2. Mjerač mutnoće s prikazom vrijednosti mutnoće poviše MDK
Maksimalna dozvoljena koncentracija (MDK) za mutnoću vode je do 4 NTU. Mutnoća vode se izražava u nefelometrijskim jedinicama zamućenosti (NTU).
Ispod 4 NTU, zamućenost se može otkriti samo pomoću instrumenata, dok se pri vrijednosti od 4 NTU i više, može vidjeti mliječno-bijela, blatna, crveno-smeđa ili crna suspenzija. Razine zamućenosti mogu biti u rasponu od manje od 1 NTU do više od 1.000 NTU. Pri vrijednosti od 5 NTU voda je vidljivo mutna, a na 25 NTU je izrazito mutna i može biti promijenjene boje.
Što je to MDK neke tvari u vodi?
MDK ili maksimalno dozvoljena koncentracija je brojčana vrijednost regulirana zakonskim propisima, a predstavlja onu koncentraciju opasne tvari kod koje se neće pojaviti određeni štetni učinak. Dobivena je na temelju spoznaja u dosadašnjim toksikološkim, epidemiološkim i drugim istraživanjima.
Zašto je zamućenost važan pokazatelj kakvoće vode?
Povećana mutnoća vode je indikatorski parametar prema važećem Pravilniku i mjera je prisutnosti suspendiranih čestica u vodi. Krute čestice u vodi mogu činiti jezgru oko koje se nakupljaju bakterije, virusi i paraziti što dovodi do otežane dezinfekcije vode. Kod zdrave populacije stanovništva obično se ne očekuju nikakvih tegoba, osim što mutna voda nije iz estetskih razloga prihvatljiva za konzumaciju. Voda blaže zamućenosti se može koristiti za kuhanje, za pranje zubi, tuširanje te ostale higijenske potrebe. Kod pojave povećane mutnoće (poviše 5 NTU) postoji mogućnost da se u vodovodnoj vodi nađu pojedini mikroorganizmi koji mogu izazvati crijevne infekcije (mučnine, proljev ili povraćanje) kod male djece i osoba oslabljenog imunološkog sustava (npr. osobe na kemoterapiji, osobe koje su u akutnoj fazi bolesti ili u fazi oporavka). Stoga je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), za ovu skupinu stanovništva, preventivno prokuhavanje vode.
Kako kuhati vodu iz slavine kako bi se ona mogla piti?
Prije prokuhavanja vodu je potrebno ostaviti da se istaloži, te bistri dio odliti i prokuhati. Voda mora kuhati (do ključanja na 100 °C) najmanje 1 minutu, a zatim pohraniti u čistom, pokrivenom spremniku te čuvati u hladnjaku.
Preporuke za građane kod veće zamućenosti vode
Alternativni izvori vode: koristite flaširanu vodu za piće, pripremu hrane, pranje zuba i druge radnje unosa vode u organizam.
Poseban oprez za osjetljive skupine: novorođenčad (do šest mjeseci), starije osobe i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom (npr. oboljeli od kroničnih nezaraznih bolesti i oni koji su na kemoterapiji) trebaju biti izuzetno oprezni i uvijek koristiti prokuhanu ili sigurnu alternativnu vodu (flaširanu vodu).
Ostale namjene: Voda s povećanim vrijednostima mutnoće iznad dozvoljenih granica MDK općenito se može koristiti za pranje ruku, tuširanje, kupanje, pranje rublja i posuđa, pod uvjetom da se ne unosi u organizam.
Pranje povrća: Povrće i voće ne smije se prati u zamućenoj vodi ako je namijenjeno konzumaciji bez kuhanja; koristite prokuhanu ili flaširanu vodu.
Praćenje obavijesti: Pratite službene obavijesti vodovoda, koji će vas obavijestiti kada voda ponovno bude sigurna za izravnu konzumaciju bez prokuhavanja i alternativnih izvora vode.
Voditeljica Službe za zdravstvenu ekologiju
Dr. sc. Branka Jurčević Zidar, dr. med.,
specijalista epidemiologije i uži spec. zdravstvene ekologije
