„Život u vremenu potrage za nagradama i zadovoljstvima“
Ovisnost je složen fenomen kako zbog čimbenika koji sudjeluju u njenom nastanka, tako i tijeka razvoja, te posljedica koje snosi pojedinac, njegova obitelji i društvo u cjelini. Raznolikost vidljivih, ponašajnih promjena i oku nevidljivih – biokemijskih i morfoloških promjena nastalih u strukturama mozga i drugim tjelesnim organima, potvrđuju složenost ovog biopsihosocijalnog problema. Do ovih promjena dolazi zbog djelovanja psihoaktivnih tvari koje sadrže ilegalna i legalna sredstva ovisnosti, ali i određenih ponavljajućih obrazaca ponašanja. Težem razumijevanju ovog fenomena doprinosi nepredvidljivost potencijala kojim raspolaže pojedinac za ovisnička ponašanja, a potom i razvoj ovisnosti, ali i težina posljedica, brzina i razina oporavka tijekom suzdržavanja.
Socijalni čimbenici već duži niz godina imaju značajan utjecaj na povećanje vrsta ovisnosti i broja ovisnika u odnosu na vrijeme prije razvoja novih tehnologija, povećanja standarda, razvoja potrošačkog mentaliteta, liberalizacije društva i sve snažnijeg utjecaja trendova na ponašanja pojedinaca.
Društvene mreže sadrže sve kriterije za razvoj ovisnosti: beskonačna količina sadržaja, stalno pristizanje novih sadržaja, dostupnost i veliki potencijal u smislu raznolikosti i intenziteta podražaja. U pozadini vidljive zabave stoje algoritmi (umjetna inteligencija) koji su dizajnirani kako bi pratili ponašanja ljudi na društvenim mrežama i stvorili im profil interesa, nudeći im ono što „im treba“. Društvene mreže pokreću i nameću trendove – što bi i zašto trebali napraviti, kupiti, kako izgledati, što i zašto misliti. Uspjeh influencera potiče maštu o lakoj zaradi, lagodnom i uzbudljivom životu. Droge se promoviraju kao stil života, pa se stvara dojam da konzumacija doprinosi životnom prosperitetu, jer oni koji to rade poznati su, uspješni i bogati. Biti viđen, popularan, izražavati stavove, primati lajkove i pohvale – isitnite ili lažne, ljudima potiče uvjerenje da su u virtualnom svijetu netko i nešto, no u svijetu realiteta za to ne dobivaju potvrdu. Protokom vremena taj jaz postaje sve veći zbog čega dolazi do gubljenja kontakta sa sobom i svijetom oko sebe. Društvene mreže ljude čine sve ranjivijima, a njihove živote sve praznijima. Nažalost, danas ih mnogi popunjavaju drogama i drugim oblicima rizičnih ponašanja.
Suvremeno, zapadno društvo, nije iskorijenilo siromaštvo, no dobar standard velikom broju ljudi omogućava posjedovanje i konzumiranje različitih objekata, ljudi i situacija kroz koje ostvaruju svoje želje i postižu zadovoljstvo. Zato, čovjek sve više želi, ali ga ono što posjeduje sve manje i kraće interesira, pa nastavlja potragu za novim, većim uzbuđenjima. Ovakva ponašanja opterećuju i dovode u neravnotežu „sustav nagrađivanja“ koji je savršeno
dizajniran za preživljavanje ljudske vrste. Čovjek više ne vodi bitku za preživljavanje, ali vodi s arhitekturom društva koju je izgradio i u kojoj živi zahvaljujući „novom mozgu“ – frontalnom režnju.
Dopamin kao glavni neuroprijenosnik sudjeluje u doživljaju osjećaja zadovoljstva. On je značajan pokretač ponašanja u smislu slanja poruke kako je nešto što smo napravili dobro i da to moramo ponavljati, ili kako nešto nije dobro i da to moramo izbjegavati. Naš sustav nagrađivanja nije dizajniran za konzumacije ilegalnih i legalnih droga kao i niza drugih rizičnih ponašanja jer oni uzrokuju ekstremna lučenja dopamina, što stvara izrazito snažan osjećaj zadovoljstva koji se rijetko doživljava u uobičajenim životnim situacijama. Posljedice ovakvih ekstremnih iskustva sve su dublja i duža nezadovoljstva, ali i sve veće i brže sužavanje izbora stvari koje bi mogle pružiti zadovoljstvo. Zadovoljstvo i bol nastavljaju se ljuljati, no protokom vremena ljuljačka se sve više naginje k boli. Ovo otvara put razvoju ovisnosti, jer se rizična ponašanja sve više ponavljaju radi izbjegavanja neugode, a ne postizanja zadovoljstva. „Obične stvari“ zato sve manje zadovoljavaju i uzbuđuju ljude, a obavljanje aktivnosti koje nisu vezane uz stvaranje visokog osjećaja zadovoljstva kao što su čišćenje, čitanje, učenje, itd. postaju sve neugodnije stvarajući otpore. Oni koji stalno streme zadovoljstvu (droge, kockanje, kupovina, selfiji, video igrice,…) izbljeđuju njegovu snagu, ali gube i sreću.
Čovjek današnjice ima sve izraženije probleme vezane uz osobni identitet – razumijevanje samoga sebe (i drugih). Nije moguće biti sretan ne razumijevajući sebe, svoje potencijale, načine gdje i kako ih realizirati i tako naći „svoje mjesto pod suncem“. Zadovoljstvo i sreća nisu isti pojmovi. Dok zadovoljstvo možemo kupiti i postići ga sami sa sobom, sreću spoznajemo i dijeliti s drugima. Sa zadovoljstvom se možemo predozirati i postići ga kroz različita rizična ponašanja, sa srećom ne možemo. Zadovoljstvo dođe i prođe, sreća može imati svoj vremenski tijek. Suvremeni čovjek je zato sve manje sretan, jer je izgubio sebe baveći se mnoštvom nebitnih informacija, trivijalnih stvari, ne komunicirajući na kvalitetan način, radeći i živeći bez potrebe za dubljim razmišljanjem.
Nažalost, konzumacija droga, društvene mreže, kockanje i klađenje, pornografija i tračanje, prejedanje i pijenje i sl. dobro su se uklopili u mindset suvremenog čovjeka. Ovo govori kako sve lakše odbacujemo vrline koje zahtijevaju odricanje i bol, ali jačaju čovječnost i isporučuju nagrade – zadovoljstvo i sreću kojima svi stremimo.
Katarina Čolak Jurić, prof. psihologije
Služba za mentalno zdravlje NZJZ SDŽ
