Prvi put u školskim klupama se pamti zauvijek
Početak je rujna, završava bezbrižni i razigrani ljetni period, a pred djecom, ali i njihovim roditeljima je period koje zahtijeva nove obiteljske izazove. Za „prvašiće“ je ovo osobito značajno razdoblje u životu.
Sjećate li se svog prvog dana škole? Uzbuđenje pred ulazak u razred raste, tisuću pitanja u malim glavama., gdje i s kim sjesti, hoću li naći prijatelje u razredu, poznajem li ikoga, tko je moja učiteljica.?
Premda smo mi odrasli odavno izašli iz školskih klupa neki još uvijek imaju živo sjećanje upravo na ovaj dan. Ako malo bolje promislimo o ovom periodu u životu možemo uočiti da se malo čega sjećamo iz te dobi kao ovog trenutka. Kako nekada tako i danas prvi dan škole ostat će dugo prisutan u sjećanju djece, ali i njihovih roditelja. Zašto je tome tako? Puno je emocija i previše novih iskustava, neodgovorenih pitanja, previše očekivanja i nadanja u dječjim glavama., ali i kod roditelja koji također sa strepnjom iščekuju ovaj događaj. Tada po prvi put djeca bezbrižnu igru zamjenjuju školskim obavezama, što podrazumijeva prilagodbu na nova pravila ponašanja, usvajanje novih radnih navika, privikavanje na novu sredinu i socijalizaciju se u novom okruženju. Važno je naglasiti da se sve ovo ne događa preko noći da je to proces. Priprema djeteta traje, a jedno od pitanja koje roditelji često postavljaju je i kako pripremiti dijete za prvi dan škole i školu općenito,
Priprema za školu
Za uspješnu adaptaciju, emocionalnu spremnost, kvalitetnu socijalizaciju te razvijene sposobnosti koje su potrebne za školu zapravo su ponajviše zaslužni roditelji još od prvog dana rođenja djeteta. Dijete koje je dobilo dovoljno podrške, pažnje i koje je pohvalama i pozitivnim potkrepljenjem poticano na napredak uglavnom neće imati poteškoća s početnom prilagodbom na novu situaciju kao i prihvaćanjem i izvršavanjem novih obaveza. Kako na početku tako i tijekom cijelog školovanja zadaća roditelja je da nastave dijete poticati na izvršavanje vlastitih obaveza, te da im pomognu u organizaciji i planiranju vremena. Naravno da s vremenom direktan utjecaj roditelja na dijete je sve manji i dijete postupno samo preuzima vlastite obaveze. Baš zbog toga su temelji koje postavljamo u prvim danima od izuzetne važnosti.
Intenzivnija priprema trebala bi započeti oko godinu dana pred početak škole, gdje se jedan dio radi u vrtiću ispunjavanjem radnih listića, edukativnim igrama i sl., a drugi dio u obitelji gdje roditelj kroz razgovor i igru uči dijete vještinama potrebnim za školu. Također neposredno pred početak (tjedan do dva) potrebno je pripremiti torbu, knjige, pribor, odjeću te s djetetom prošetati do školske zgrade, kako bi se upoznalo sa novim prostorom.
Ne zaboravite da su sva djeca različita i nisu “naša slika i prilika”. Imaju vlastitu jedinstvenu osobnost te u skladu s tim i roditelji trebaju prilagoditi svoje zahtjeve, ali i očekivanja. Roditelji trebaju postavljati “okvir” da djeca slobodno slikaju unutar njega.
Uloga obitelji
Brojni su strahovi koji se javljaju kod djece pred polazak u školu, ali ponajviše su to zapravo roditeljski strahovi koji se lako prenose na dijete. Strahovi koji najčešće preplavljuju roditelje su kako će se dijete uklopiti u novu sredinu, hoće li uspjeti savladati sve zahtjeve koji se pred njega postavljaju, kakva će biti učiteljica/učitelj, hoće li dijete moći samo doći od kuće do škole i sl.? O istim stvarima i dijete razmišlja, a “uplašeni” roditelj neće moći olakšati svom djetetu ovu situaciju. Nerijetko, možda ne verbalno, ali zabrinutim izrazom lica, napetim stavom tijela, drhtavim tonom glasa (neverbalno), nesvjesno prenosimo djetetu poruku da se događa nešto što je stresno. Ta neverbalna poruka bude nekada puno “glasnija” od one izrečene riječima. S djetetom o školi i polasku u školu treba razgovarati i u razgovoru osluhnuti što je to što ga muči, te mu adekvatnim odgovorima pokušati pomoći. Nikada ne plašiti dijete sa školom, npr. “Vidjet ćeš ti kad kreneš u školu, neće učiteljica podnositi ovaj tvoj neposluh!” i slično. To može stvoriti dodatni nepotrebni strah od učiteljice i škole kao ustanove, a što sigurno ne biste željeli.
Stoga, jedan od važnijih preduvjeta da djeca imaju što bezbrižniji početak u školi je da upravo roditelji budu smireni i stabilni i da pokažu djetetu da imaju povjerenja u njega, ali i učitelje.
Obitelj je važna karika koja utječe na adaptaciju djeteta na školu, ali i na savladavanje prepreka s kojima se dijete u školi suočava. Obitelj se kao “živi organizam” tijekom cijelog život mijenja i prilagođava, a obitelj sa školskom djecom ima pred sobom nove zahtjeve i odgovornosti. Ono za što je obitelj svakako odgovorna je da omogući djetetu osnovne uvjete za rad što podrazumijeva kutak za učenje i školski pribor. Ipak još važnija uloga obitelji je da djetetu pruži emocionalnu podršku, potiče motivaciju za učenje, izražava pozitivan stav prema školi i učiteljima, pomognu mu u planiranju vremena za pisanje domaće zadaće, te ohrabruje dijete i prati njegov napredak.
Samopouzdanje i “slika o sebi”
Među brojnim zadaćama koje imamo kao roditelji jedna od glavnih je i razvijanje samopouzdanja. Istraživanja su pokazala da roditeljski interes i podrška predstavljaju bitan čimbenik za školski uspjeh djece. Samopouzdano dijete će se lakše prilagoditi novim okolnostima, te vjerovati da može savladati prepreke koje su pred njega postavljene. Pri tom je važno s djetetom raditi na tome da se poteškoće mogu savladati i da ne treba kod prvog problema odustati.
U školi dijete razvija tzv. “školsku sliku o sebi” koja će većim dijelom biti formirana od školskog uspjeha, ali i socijalne vještine, emocionalna stabilnost i samopouzdanje uz ulogu učitelja(ice) također utječu na školsku sliku o sebi.
Upravo učitelj(ica) svojim toplim odnosom i dosljednim ponašanjem, te adekvatnim reakcijama prema djetetu pomažu razviti samopouzdanje i razbiti strah od škole. Atmosfera u razredu odgovornost je učitelja, a ne roditelja.
Sve što se događa u razredu važno je i rješavati u razredu, pa bi tako roditelji ukoliko se dogode neke poteškoće u školi trebali usko surađivati sa učiteljem koji ima priliku na licu mjesta rješavati problem. Oni poznaju dijete u situacijama u kojima roditelji nemaju priliku vidjeti njihovo ponašanje i snalaženje. Stoga je važno imati povjerenja u pravilnu prosudbu učitelja i prema potrebi poslušati njihove savjete.
Razvojne karakteristike djece od 6 do 7 godina (motoričko-mišićni razvoj, razvijenost grafomotorike, razvoj govora, intelektualni razvoj, emocionalni razvoj) omogućuju djeci da budu spremna za polazak u školu. S tom spoznajom zadaća roditelja je da im pomogne realizirati vlastite potencijale i otisnuti se u novi svijet.
Ukoliko se jave poteškoće koje nadilaze kompetencije roditelja i učitelja uvijek je preporuka javiti se stručnjacima za savjet, jer pravovremenim djelovanjem moguće je uvelike olakšati početne poteškoće i savladati prepreke, kao zalog za budućnost.
Svim „prvašićima“ sretan i uspješan polazak u školu!
Voditeljica odsjeka za savjetovanje i edukaciju
Davorka Kovačić Borković
prof. psihologije
LITERATURA:
1. Vasta R., Haith M.M, Miller S.A. (2005): Dječja psihologija, Naklada Slap
2. http://www.zzjzpgz.hr/nzl/47/priprema.htm
3. http://os-strozanac-podstrana.skole.hr/upload/os-strozanac-podstrana/images/static3/5425/File/Priprema_djeteta_pred_polazak_u_skolu.pdf
4. https://repozitorij.ufzg.unizg.hr/islandora/object/ufzg%3A36/datastream/PDF/view
5. http://www.jutarnji.hr/arhiva/za-par-dana-pocinje-skola-dvadeset-pitanja-i-odgovora-za-zabrinute-roditelje/2126112/
