Epidemija debljine kao javnozdravstveni izazov

Tjelesna težina predstavlja bitnu odrednicu zdravlja. Utvrđuje se na temelju odnosa tjelesne mase i visine, te spola i životne dobi.

Prekomjerna tjelesna težina i debljina (pretilost) definirane su kao abnormalna ili pretjerana nakupljanja masti koja predstavljaju rizik za zdravlje. Debljina/pretilost danas se definira kao kompleksna kronična bolest, koja može dovesti do povećanog rizika razvoja kardiovaskularnih bolesti (srčani i moždani udar), dijabetesa tipa 2, bolesti mišićno-koštanog sustava (osteoartritis), koja može utjecati na reproduktivno zdravlje, te povećati rizik nastanka određenih vrsta raka (rak dojke, maternice i debelog crijeva). Pretilost također utječe na kvalitetu života, na spavanje i kretanje.

Za utvrđivanje pothranjenosti, normalne i prekomjerne tjelesne težine te debljine (pretilosti) u odraslih osoba oba spola, obično se koristimo određivanjem indeksa tjelesne mase (engl. Body Mass Index, BMI).

BMI se računa tako da tjelesnu masu u kilogramima (kg) podijelimo s kvadratom tjelesne visine izražene u metrima (m²). Kod pothranjenih osoba BMI je manji od 18.5, kod normalno uhranjenih nalazi se u rasponu 18.5-24.9. Prekomjernu tjelesnu težinu definiramo kao BMI jednak ili viši od 25, a debljinu (pretilost) kao BMI jednak ili viši od 30.

Tablica 1. Kombinirane preporuke za određivanje prekomjerne tjelesne težine i debljine na temelju indeksa tjelesne mase i opsega struka, te povezanost s rizikom nastanka bolesti

Izvor: Waist Circumference and Waist-Hip Ratio, Report of a WHO Expert Consultation, WHO, Geneva, 2008.

Opseg struka je također dobar pokazatelj uhranjenosti i raspodjele masnog tkiva. Neovisno o tome koliki je nekome BMI, što je veći opseg struka, to je veća vjerojatnost da će se pojaviti zdravstveni problem povezan s debljinom. Opseg struka u žena mjeri se u središnjoj liniji između posljednjeg rebra i vrha ilijačne kosti, a opseg struka u muškaraca mjeri se u visini pupka. Opseg struka ≥ 80 cm za žene i  ≥ 94 cm za muškarce predstavlja rizik za zdravlje, dok je izrazito visok rizik za žene opseg struka ≥ 88 cm, a  ≥ 102 cm za muškarce. Nakupljanje masnog tkiva oko struka (abdominalna debljina – oblik jabuke) značajno povećava opasnost od razvoja niza kroničnih bolesti, za razliku od nakupljanja masnog tkiva na bokovima i donjem dijelu tijela (oblik kruške).

U posljednje vrijeme, za procjenu debljine, koristi se kao mjera omjer opsega struka i bokova (opseg struka podijeljen s opsegom bokova). Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) nizak zdravstveni rizik za žene je omjer ≤ 0.80, a kod muškaraca ≤0.95, srednji rizik predstavlja omjer 0.81-0.85 za žene i 0.96-1 za muškarce, dok je visoki rizik omjer ≥0.86 za žene i ≥ 1 za muškarce.

SZO navodi, prema podacima za 2022., da u svijetu 1 od 8 osoba živi s pretilošću, te da se od 1990. broj pretilih odraslih osoba udvostručio, a broj pretilih adolescenata učetvorostručio. Tijekom 2022. u svijetu je živjelo 2.5 milijarde odraslih (starijih od 18 godina) s prekomjernom težinom, odnosno ukupno 43% prekomjerno teških (44% žena i 43% muškaraca), te 890 milijuna pretilih (ukupno 16%). Prevelencija prekomjerne težine varira po regijama i kreće se od 31% u južnoazijskoj i afričkoj regiji do 67% u američkoj.

Iste je godine u svijetu 37 milijuna djece mlađe od 5 godina bilo prekomjerno teško, dok je djece i mladih u dobi 5-19 godina bilo 390 milijuna prekomjerno teških, od kojih 160 milijuna pretilih. Nažalost, broj pretile djece i adolescenata svake se godine dramatično povećava.

Prekomjerna tjelesna težina i debljina proizlaze iz neravnoteže energetskog unosa (prehrana) i potorošnje energije (tjelesna aktivnost). Osnovni uzrok prekomjerne tjelesne težine i debljine je unos energije veći od potroška kroz dulje vremensko razdoblje. Tome svakako pridonose povećani unos energetski bogate hrane poput hrane s visokim udjelom masti, šećera i soli, ali i suvremeni, sjedilački način života udružen sa stresom.

U većini slučajeva pretilost je multifaktorska bolest u kojoj svoj utjecaj imaju genetski i psiho-socijalni faktori, te okolina (osobito ona koja „podržava“ pretilost). Ipak, pretilost može nastati i zbog uzimanja određenih lijekova, imobilizacije, ijatrogenih postupaka (oštećenja nastala kao posljedica liječenja), u sklopu različitih genetskih bolesti i sindroma (Prader Willi, Cushing, Down i sl.).

Kad govorimo o utjecaju okoline na pojavu pretilosti, podrazumijevamo okolinu u kojoj postoje strukturalni čimbenici koji ograničavaju dostupnost zdrave održive hrane po pristupačnim cijenama (npr. „zdrava“ hrana je preskupa, nezdrava prehrana je cjenovno dostupnija), te koja se odlikuje neodstatkom mogućnosti sigurne i lake mobilnosti (npr. ne postoje igrališta, sportske članarine su skupe), kao i nedostatkom odgovarajućih pravnih i regulatornih čimbenika (npr. u školama postoje aparati s nezdravim slatkišima i zaslađenim pićima). Istovremeno, nedostupnost zdravstvene zaštite ili nedostatak učinkovitog odgovora zdravstvenog sustava na prepoznavanje ranijih faza prekomjerne težine i taloženja masti također pogoršava napredovanje do pretilosti.

Novo tisućljeće karakterizira epidemija debljine ne samo u razvijenim nego i u nerazvijenim zemljama, u kojima se istovremeno javlja i paradoks suočavanja s problemom gladi i pothranjenosti. Epidemija debljine tako postaje jedan od vodećih javnozdravstvenih izazova u svijetu zbog suvremenog načina života (sjedilački način života, smanjena tjelesna aktivnost i kretanje), neadekvatne prehrane (povećan unos masnih, slatkih i slanih namirnica) te svakodnevne izloženosti stresu.

Debljina pridonosi povećanju bremena kroničnih bolesti, invaliditetu i smanjenju kvalitete života. Provedena straživanja su dokazala da smrtnost raste proporcionalno porastu indeksa tjelesne mase (BMI). Prema podacima za 2019. indeks tjelesne mase viši od optimalnog uzrokovao je procijenjenih 5 milijuna smrti od kroničnih nezaraznih bolesti.

 Debljina u djetinjstvu povezana je s višim rizikom prijevremene smrti i invaliditetom u odrasloj dobi. Pretilost u djetinjstvu i adolescenciji ima štetne zdravstvene (veći rizik i ranije pojavljivanje kroničnih bolesti poput kardiovaskularnih i dijabetesa tipa 2) i psihosocijalne posljedice (utječe na uspjeh u školi i kvalitetu života, te može biti povezana sa stigmatizacijom, diskriminacijom i zlostavljanjem pretile djece). Djeca s pretilošću vrlo vjerojatno bit će i odrasli s pretilošću, što znači i veći rizik razvoja kroničnih nezaraznih bolesti u odrasloj dobi.

Ekonomski učinci epidemije pretilosti također su važni. Predviđa se da će globalni troškovi prekomjerne tjelesne težine i pretilosti doseći 3 milijarde američkih dolara godišnje do 2030. i više od 18 bilijuna američkih dolara do 2060.

Prevencija

Prekomjernu tjelesnu težinu i debljinu uglavnom je moguće spriječiti. U prevenciji je najvažnija odgovornost pojedinca za vlastito zdravlje, ali je isto tako neupitna i društvena potpora. Prioritet u prevenciji predstavljaju promicanje zdravog načina prehrane i tjelesne aktivnosti, koje ujedno predstavljaju i najbolji izbor za svakog pojedinca.

SZO je 2023. izradila nove preporuke za zemlje članice u cilju prevencije i zbrinjavanja pretilosti poznat kao Plan ubrzanja za zaustavljanje pretilosti (engl. WHO Acceleration Plan to Stop Obesity). Plan je osmišljen za poticanje multisektorskih aktivnosti na globalnoj i regionalnim razinama, a oslanja se na već dokazane, ispitane i znanstveno utemeljene zdravstvene politike. U skladu s navedenim, Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske također je donijelo Akcijski plan za prevenciju debljine 2024.-2027.

Smjernice prevencije debljine za pojedinca

Na individualnoj razini, rizik nastanka prekomjerne težine i pretilosti mogao bi se smanjiti usvajanjem preventivnih navika u svakom dijelu životnog ciklusa, počevši od razdoblja prije začeća, što uključuje:

• osigurati optimalnu tjelesnu težinu trudnica tijekom trudnoće
• prakticirati isključivo dojenje u prvih 6 mjeseci nakon poroda, te ge produžiti (ako je moguće) do 24. mjeseca života djeteta
• podržavati zdrave navike u djece u svezi zdrave prehrane, tjelesne aktivnosti i ciklusa spavanja
• ograničiti vrijeme koje se provodi ispred ekrana
• ograničiti konzumaciju zaslađenih pića i energetski bogatih namirnica
• izbjegavati nezdrave navike (sjedilački način života, konzumacija alkohola, pušenje, stres)
• ograničiti u prehrani unos ukupnih masti i šećera te povećati konzumaciju povrća, voća, mahunarki, cjelovitih žitarica i orašastih plodova
• provoditi redovitu tjelesnu aktivnost.

            Zdravstveni radnici bi jedanko tako u cilju prevencije prekomjerne tjelesne težine i pretilosti trebali redovito na pregledima procijeniti težinu osoba koje dolaze u zdravstvene ustanove, redovito pratiti pojavu rizičnih faktora za kronične nezarazne bolesti (mjeriti krvni tlak, te razine glukoze, triglicerida i kolesterola u krvi) kao i procijeniti potencijalne koomorbiditete i invalidnost, uključujući i povezane mentalne poremećaje, zatim osigurati savjetovanje o zdravim navikama i životnom stilu, te u slučaju postavljanja dijagnoze pretilosti usmjeriti pacijenta na zdravstvene službe koje osiguravaju adekvatno liječenje.

Iako se prekomjerna težina i debljina kao javnozdravstveni izazov pojavljuju tek u suvremenom društvu, znameniti su pojedinci iz prošlosti ostavili za buduće naraštaje brojne izreke o zdravlju, prehrani i vježbanju, pa se podsjetimo dvije Hipokratove (460. pr. Kr. – 377 pr. Kr., grčki liječnik, utemeljitelj znanstvene medicine) izreke: „Neka vaša hrana bude lijek, a vaš lijek vaša hrana.“ i „Kada bismo svakom pojedincu mogli dati odgovarajuću količinu ishrane i vježbanja, ne premalo i ne previše, pronašli bismo najsigurniji put do zdravlja“.

Prim. mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva

Služba za epidemiologiju NZJZ SDŽ