Većina ljudi kada čuje riječ „osjetila“ ima pomisao na pet osjetila kojima primamo podražaje iz vanjskog svijeta: vid, sluh, njuh, okus i dodir. Osjetila već niz stoljeća izazivaju znatiželju kod ljudi svih krajeva svijeta. Upravo na temeljima doživljaja osjetila počivaju umjetnički pravci i mnogi terapijski pristupi (terapija bojom, glazbom, aroma terapija, različite masaže i/ili sl.), ali nažalost i eksperimentiranje s psihoaktivnim tvarima, koje „izoštravaju osjetila i dovode do stanja za koje konzumenti vjeruju kako im daju bolji uvid u svijet i život.“
Fotografija prikazuje krošnju badema u cvatu
Podražaj koji opušta
Što kad nestane osjetilo njuha?
Ugodni mirisi mogu nas osvježiti, opustiti, oraspoložiti svakog od nas, a neugodni mogu izazvati nelagodu, tjeskobu pa čak i strah. Jednako kao ugodne i neugodne emocije i mirisi imaju svoju važnost u našim životima. Sva osjetila pa taklo i osjetilo mirisa imaju, izravnu vezu s mozgom preko odgovarajućih neurona.
Emocije su pak pokretači gotovo svega što čovjek čini, što zapravo znači da sve ono što doživljavamo u vanjskom svijetu, kao i sve informacije kojima smo izloženi upravo i putem osjetila mirisa, vrlo izravno utječu i na naše ponašanje.
Ugodan doživljaj mirisa izaziva podražaj u našem limbičkom sustavu i poboljšavaju raspoloženje. Mirisi koji nam se ne sviđaju neće u tome uspjeti iako ih jako dobro pamtimo, pa je važno mirise odabrati prema osobnom ukusu ako se želimo osjećati „ugodno u svom tijelu“. Dodatni problem što je osjet mirisa u ljudi ipak slabije razvijen u odnosu na druga čovjekova osjetila. Najslabije je i proučen zato jer je to ujedno subjektivna pojava koja nas veže za „podatke ranih razvojnih faza“ od samog postanka ljudske vrste te mogu probuditi zaboravljana sjećanja i pomoći nam da se povežemo se drugima.
Miris može spasiti život!
Sljedeći je razlog zbog kojeg su osjetila vrlo izravno međusobno povezana – evolucijski. Osjetilo njuha i okusa također je filogenetski i ontogenetski vrlo staro. Iako kod suvremenog čovjeka do nedavno možda nije bio u izravnoj vezi s preživljavanjem, što bi današanja aktualna epidemijska situacija uzrokovana virusom Covida-19 opovrgnula jer novonastala situacija sa svjetskom epidemijom u 2020 g. ima i te kako veze sa preživljavanjem. Posjećam da je jedan od simptoma bolesti i gubitak mirisa i okusa očiti primjer povezanosti s emocijama. Za sve koji rade sa djecom i mladima znaju podatak da osjet mirisa postaje vrlo važan i tijekom puberteta, kada se pojačavaju spolni mirisi. U to vrijeme i ravnoteža i osjetilo dodira, doživljavaju preobražaj, a adolescenti su na tim područjima prividno u regresiji te ne pridaju preveliku važnost održavanju osobne tjelesne i mentalne higijene. Osjet njuha djeca i mladi tek trebaju uskladiti s svojom okolinom jer nos je neprekidno aktivan i o mirisima koje dostavlja mozgu ovisi puno toga.
Osjet mirisa uskladiti sa okolinom je bitno jer on nas upozorava na neke opasnosti i utječe na naš odnos s drugim ljudima, upravalja našim emocijama i raspoloženjem, jer kad netko „miriši na ljubav “ postaje važna osoba u našem životu!
Suvremena znanost smatra kako nema uspješne edukacije, rehabilitacije, svakodnevnog funkcioniranja, odnosa sa okolinom, niti zdravog i kvalitetnog života bez integriranog rada svih osjetila. Bez obzira na to koliko ih nabrajali i kako ih sve zvali znamo da su važna veza sa svijetom u kojem živimo!
Služba za mentalno zdravlje
Voditeljica odsjeka za preventivne programe
Mirela Grbić, prof. defektologije
